A VISTA Velimir Šonje

Gošća Velimir ŠonjeVodi Gordana Gelenčer3. svibnja 2026.

Velimir Šonje

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Kada se govori o uvođenju eura u Hrvatskoj, rasprava se često svede na dva tabora: za ili protiv. No što ako je pravo pitanje 'kako' eurozona zapravo funkcionira, i što ako se sustav u koji ulazimo danas bitno razlikuje od onoga što pamtimo iz kriza prošlosti? Velimir Šonje, konzultant, urednik Ekonomskog laba i jedan od autora antiinflacijskog programa iz devedesetih, u svojoj knjizi 'Euro u Hrvatskoj: za i protiv' upravo to istražuje. Iako sam zagovornik uvođenja eura, Šonje ne zaobilazi niti kritičke točke, detaljno secirajući političko-ekonomske odnose unutar europodručja, napetosti između sjevera i juga, pa čak i pogreške Europske središnje banke tijekom grčke krize. Njegov cilj nije uvjeriti, već razjasniti – pokazati kako se donose odluke, kakva je uloga malih zemalja, i kako se eurozona mijenjala pod pritiskom izazova. Ovaj razgovor s Gordanom Gelenčer nije samo o valuti, već o dubljem razumijevanju makroekonomskih mehanizama i strateških odluka koje oblikuju budućnost malih, otvorenih ekonomija. Otkrit ćete zašto je eurozona danas otpornija nego ikad, i kako se argumenti 'za' i 'protiv' često temelje na zastarjelim premisama.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Knjiga Velimira Šonje 'Euro u Hrvatskoj: za i protiv', iako jasno pozicionirana kao zagovornik ulaska, detaljno secira političko-ekonomske odnose unutar europodručja, uključujući napetosti sjevera i juga te pogreške Europske središnje banke. Najsnažniji argument za bilo koju složenu odluku nije 'za' ili 'protiv', već temeljito razumijevanje kako sustav funkcionira, sa svim svojim manama i povijesnim propustima.

Dok mnogi smatraju da je eurozona nakon krize 2008./2011. postala riskantnije okruženje, Velimir Šonje iznosi suprotnu tezu: kriza je razotkrila ozbiljne konstrukcijske mane koje su naknadno otklonjene. Eurozona u koju se danas ulazi bitno je drugačija i otpornija, što dokazuje i val malih, otvorenih ekonomija koje su joj se priključile upravo nakon krize.

Velike nacionalne ekonomije imaju manevarski prostor za monetarnu politiku, no kod malih i otvorenih gospodarstava, svaka promjena tečaja izaziva niz reperkusija na domaće tržište, potrošnju, investicije i zaduženost. Za takve ekonomije, prividna samostalnost monetarne politike često je izvor nestabilnosti, a ne stvarne poluge rasta.

Prije grčke krize postojala je dogma da članica europodručja ne može bankrotirati, no nedostajao je uređen okvir za izvlačenje prezaduženih zemalja. Iako je grčki slučaj bio bolan i dugotrajan, prisilio je eurozonu da izgradi institucije i pravila, poput Europskog stabilizacijskog mehanizma, stvarajući 'recept' za buduće krize. Sustavna otpornost često se rađa iz najtežih iskustava.

Danska je zadržala svoju krunu, no njena središnja banka u potpunosti slijedi monetarnu i kamatnu politiku ECB-a, s fiksnim tečajem prema euru. Odluka o zadržavanju nacionalne valute u takvim uvjetima postaje više simbolična nego što predstavlja stvarnu monetarnu autonomiju ili stratešku prednost.

Odluka mnogih istočnoeuropskih zemalja da ne uđu u eurozonu često je više politički motivirana 'neo-suverenističkom' politikom nego ekonomskim argumentima. Iako neke, poput Češke, pokušavaju voditi autonomnu monetarnu politiku s višim kamatnim stopama, njihova duboka integracija u jedinstveno tržište EU-a bitno ograničava stvarni utjecaj takve nezavisnosti na dugoročne ekonomske trendove.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema