A VISTA Željko Garača

Gošća Željko GaračaVodi Gordana Gehlencher3. svibnja 2026.

Željko Garača

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Kad se ekonomska pravila čine slomljenima, glasovi koji su dugo zagovarali drugačije pristupe odjednom postaju relevantniji. Profesor Željko Garača sa splitskog Ekonomskog fakulteta godinama je nudio rješenja za hrvatske ekonomske probleme koja su se smatrala previše alternativnima za mainstream. Danas, u jeku krize, njegove kritike i prijedlozi zvuče alarmantno proročanski. Garača ne štedi kritike na račun vladinih mjera, monetarne politike i općeg pristupa ekonomskim izazovima. Umjesto da se fokusiramo isključivo na očuvanje radnih mjesta, on predlaže da se država usmjeri na očuvanje *proizvodnje*, nudeći konkretne mehanizme kako bi se to postiglo. Njegov je argument jasan: pogrešna dijagnoza problema vodi u pogrešna rješenja, a ona pak iscrpljuju resurse potrebne za stvarni oporavak. Zašto je prerano ispaljivanje fiskalnog arsenala bila greška, kako poticaji u poljoprivredi mogu uništiti sektor umjesto da ga ojačaju, i zašto je uloga Hrvatske narodne banke u financiranju deficita, nekad "hereza", sada postala nužnost – to su pitanja koja će vas natjerati da preispitate temeljne ekonomske dogme i ulogu države u krizi.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Mjere pomoći usmjerene na "očuvanje radnih mjesta, a ne očuvanje proizvodnje" bile su, kaže profesor Garača, pogrešne. Stvarate poticaj da netko namjerno smanjuje proizvodnju kako bi dobio veću pomoć države, a ne da se bori za opstanak. Kriza ne pita koliko ljudi radi, već što se proizvodi.

Kad poduzeća nisu mogla prodati ili naplatiti robu, država je trebala "otkupiti svu tu robu do trenutka dok ona ne bude stvarno mogla biti isporučena kupcima i naplaćena". Država tu ne bi ništa izgubila, već bi preuzela privremeni rizik. Ne treba dijeliti novac, već osigurati da proizvodnja ne stane.

Prerano i preintenzivno financijsko ispaljivanje pomoći poduzetnicima u prvom valu krize dovelo je do gubitka fiskalnog kapaciteta. Kada dođe pravi oporavak, država će imati manje prostora za djelovanje. Čuvajte municiju za rat, ne za prvu čarku.

Poticanje potrošnje mora biti usmjereno "prema onim proizvodima, robama i uslugama koje su rezultat domaće proizvodnje". U suprotnom, samo potičete uvoz, pogoršavate trgovinsku bilancu i zapravo gurate zemlju u veće probleme. Kome ide novac, jednako je važno kao i koliko ga se potroši.

Poticaji u poljoprivredi koji potiču "površinu, a ne proizvodnju", ili "broj grla stoke, a ne šta ta stoka daje", primjer su kako država pogrešnim miješanjem uništava sektor. Od stada ovaca koje se sele s farme na farmu do subvencioniranja šikara, loše postavljeni poticaji ne samo da ne pomažu, već aktivno štete.

Država se mora miješati u gospodarstvo, ali ne na mikro razini – postavljanjem uprava ili određivanjem što će poduzeće raditi. Njezina uloga je kreirati "ekonomske politike koje stvaraju okruženje koje je zdravo za privatnu inicijativu i veću proizvodnju". Ne upravljaj poduzećima, već stvori uvjete da ona uspiju.

Uloga HNB-a u financiranju deficita, donedavno "nezamisliva, hereza", sada je prihvaćena kroz indirektni otkup obveznica. Profesor Garača ide korak dalje: HNB je mogao direktno otkupiti dospjele državne obveznice s međunarodnog tržišta, koristeći svoje rezerve. Ono što je jučer bila dogma, sutra je nužnost.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema