·
Sve epizode
Marina Galović
Epizoda · #555

AGROBIZ Marina Galović

Gošća Marina GalovićVodi Mia Mitrović3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Dok se proljeće pretvara u neprekidne kiše i hladnoću, mijenjajući ritam sjetve i žetve diljem Hrvatske, rijetki su glasovi koji otvoreno govore o tome što to zapravo znači za poljoprivrednike. Marina Galović, predsjednica Udruge povrtlara Zagreba i Zagrebačke županije te vlasnica OPG-a Gala, jedan je od tih glasova. Ona u srž poznaje probleme poljoprivrednika, posebno onih u metropoli i zagrebačkom prstenu, gdje se unatoč značajnoj proizvodnji, često osjećaju ignoriranima. U ovom razgovoru, bez ustezanja, govori o nerazumijevanju lokalnih i državnih vlasti, nelogičnostima u sustavu poticaja i opasnostima koje prijete domaćem povrtlarstvu. Otkrit ćete skrivene troškove hrane na vašem stolu, pravi utjecaj politike na svakodnevni život proizvođača i kolika je posvećenost potrebna da se grad nahrani unatoč sistemskim izazovima.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
„Jako malo nas osigurava, jer su se promijenili uvjeti osiguranja. Više se ne može osigurati cijela sezona kao prije, nego se osiguravaju kulture, a pedeset prvi dan, ako padne led ili dođe ovakva velika poplava, moje osiguranje više ne vrijedi,“ kaže Marina Galović. Kad sustav nudi pokriće koje ne prati stvarni ritam proizvodnje i klimatske rizike, prisiljava proizvođača da se osloni na sreću, a ne na pametno poslovanje.
02
Za dva i pol hektara uništenog povrća, Marina Galović i njezini kolege dobili su ponudu od dvije i pol tisuće kuna odštete, što su odbili uzeti, jer su samo sjeme platili sedamnaest tisuća kuna. Državna obeštećenja koja ne pokrivaju ni djelić početnih ulaganja nisu pomoć, već poruka da se trud proizvođača ne cijeni.
03
Od 165.000 OPG-ova u Hrvatskoj, mnogi nisu proizvođači povrća i voća, već obuhvaćaju stočare, mljekare i druge grane, što stvara iskrivljenu sliku o stvarnom stanju domaće proizvodnje hrane. Kada opće statistike zamagljuju specifičnosti, politika gubi sposobnost da prepozna i podrži vitalne sektore.
04
Grad Zagreb i okolica čine četvrtinu hrvatskog povrtlarstva, a Udruga Marine Galović s četrdeset OPG-ova obrađuje preko dvjesto hektara. Usprkos impresivnim brojkama, „minira nas se sa svih strana,“ kaže, jer se „u Zagrebu ne postoji proizvodnja.“ Veličina proizvodnje ne znači nužno i političko priznanje — pogotovo kada se „ruralne“ definicije ne protežu na metropolu.
05
Dok ratari dobivaju značajne poticaje za pšenicu i kukuruz, povrtlari u Zagrebu nemaju pravo na iste zbog „velikog bruto prihoda,“ a 1600 kuna poticaja na dva i pol hektara ili 150 litara plavog dizela godišnje je zanemarivo. Ako građanin jede povrće, a ne sirovu pšenicu, onda bi poticaji trebali pratiti stvarni doprinos proizvođača na tanjuru, a ne samo na izvoznom tržištu.
06
Marina Galović tražila je od ministarstva da se kontrolira uvoz iz trećih zemalja, jer „našim povrtlarima su zabranjeni korištenje skoro svih pesticida zbog Zelene agende Europe,“ a „ja želim da pravila budu jednaka za sve.“ Kada se domaće proizvođače prisiljava na stroge standarde, a stranim uvoznicima dopušta niže, država direktno potkopava vlastite poljoprivrednike i dovodi građane u pitanje kvalitete hrane.