·
Sve epizode
Josip Vrbanek
Epizoda · #795

AGROVIZIJA Josip Vrbanek

Gošća Josip VrbanekVodi Maja Antonić3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Dok se u Hrvatskoj često govori o neiskorištenosti državnog poljoprivrednog zemljišta, Josip Vrbanek, vinar iz Vivodine, upire prstom u drugi, možda i veći problem: rascjepkanost privatnih parcela. Za njega, poljoprivredna zemlja je „ogroman resurs, kao da imate naftna polja koja ne koristite“. Neobrađena zemlja nije samo izgubljena prilika; ona postaje izvor bolesti za susjedne, njegovane nasade i kočnica je svakom pokušaju ulaganja ili apliciranja za europske fondove. Vivodina, malo vinogradarsko selo na obroncima Žumberka, priča je o stoljetnoj tradiciji, ali i o borbi za opstanak u suvremenim uvjetima. Vrbanek, čija obitelj vino proizvodi generacijama, otkriva kako se nositi s klimatskim promjenama koje mijenjaju karakter vina i kako se izdvojiti na tržištu kad se prezime Vrbanek veže uz desetak drugih vinara. Razgovor s njim nije samo o vinogradarstvu, već o dubljem pitanju kako otključati potencijal hrvatskog sela koje se guši u birokraciji i zastarjelim pogledima na zemlju. Nakon ovog razgovora, poljoprivredno zemljište više nećete gledati samo kao oranicu, već kao strateški resurs koji čeka na potez države.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Kad Josip Vrbanek kaže da je poljoprivredna zemlja „kao da imate naftna polja koja ne koristite“, ne govori samo o poljoprivredi. Ta usporedba ogroman je podsjetnik da je svaki neiskorišteni resurs, bio on zemlja ili znanje, zapravo nacionalni gubitak. Država, a ne samo pojedinac, mora preuzeti odgovornost za njegovu aktivaciju.
02
Problem nije samo u državnom zemljištu, već i u rascjepkanosti privatnih parcela – onih sa po desetak ili dvadeset suvlasnika, od kojih su mnogi preminuli. Kad je čišćenje vlasničkih papira za parcelu od sto kvadrata skuplje od same zemlje, sustav je taj koji koči razvoj, a ne nedostatak volje ili znanja poljoprivrednika.
03
Biti vinar s prezimenom Vrbanek u Vivodini znači biti jedan od mnogih. Umjesto da pokušavaju izmisliti potpuno novo ime, Vrbanekovi su se odlučili istaknuti pričom o svom podrumu iz 1777. godine, brendirajući vino kao Estate 1777. Kad je ime uobičajeno, povijest i priča o mjestu postaju najjači diferencijator.
04
Za ekonomski isplativu proizvodnju, Vrbanek kaže da je potrebno minimalno pola hektara ili hektar zemlje. Ako su parcele manje, a vlasništvo neriješeno, ni najbolja ideja ni najveća strast ne mogu preskočiti osnovnu ekonomsku računicu. Ulaganje u tehnologiju i znanje postaje besmisleno bez dovoljne površine.
05
Klimatske promjene vinu ne mijenjaju samo prinos, već i karakter – vina postaju kompleksnija, ali gube svježinu i kiselinu na koju je tržište naviklo. Izazov nije samo prilagoditi proizvodnju, već i educirati potrošače da cijene novi okusni profil. Promjena se ne događa samo u vinogradu, već i u percepciji kupaca.
06
Zapuštena, neobrađena zemljišta nisu samo neiskorišten resurs; ona su izvor bolesti poput zlatne žutice, koja ugrožava i aktivne vinograde. Cijena zanemarivanja nije samo izgubljena dobit, već i aktivna šteta koja se širi na one koji rade i ulažu. Neiskorišteno, ono postaje štetno.
07
Unatoč problemima, stari mentalitet da „zemljište vrijedi i da se ne prodaje, ne daje u najam, u zakup“ i dalje je prisutan. Ono što je nekada osiguravalo opstanak, danas koči rast. Naslijeđena uvjerenja, čak i ona dobronamjerna, mogu postati veća prepreka razvoju od bilo koje tržišne sile.