·
Sve epizode
Iva Kirac, Nikolina Šantek, Katija Ćulav
Epizoda · #489

ANAMNEZA Iva Kirac, Nikolina Šantek, Katija Ćulav

Gošća Iva Kirac, Nikolina Šantek, Katija ĆulavVodi Marijana Matković3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

U Hrvatskoj se često čini da je ishod liječenja raka binaran: ili preživite ili ne. No, što ako je fokus na preživljavanju tek pola priče? Iva Kirac, ravnateljica Udruge pacijenata, Nikolina Šantek, fizioterapeutkinja na doktorskom studiju kineziologije, i Katija Ćulav, anesteziologinja i voditeljica Službe za palijativnu medicinu i skrb, uvode pojam 'prehabilitacije' — pripreme pacijenta za liječenje koja mijenja sve. One otkrivaju da nije dovoljno samo izliječiti bolest; jednako je važno kako pacijent živi *tijekom* i *nakon* liječenja. Kroz konkretne primjere iz kliničke prakse, od pacijenata s tumorima probavnog sustava koji dolaze s indeksom tjelesne mase daleko ispod normale, do eksperimentalnih vježbi disanja za operne pjevače koje su smanjile boravak u intenzivnoj njezi, shvatit ćete kako kvaliteta života nije luksuz, već ključni dio uspješnog ishoda. Ovaj razgovor otvara oči za skrivene mogućnosti unutar postojećeg sustava, ali i za jaz između onoga što je 'na papiru' dostupno i onoga što pacijenti stvarno dobivaju. Poslušajte kako se, kroz integrirani pristup prehrani, kretanju i psihološkoj podršci, zdravstvo može pomaknuti od pukog preživljavanja prema istinskom življenju.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Kod pacijenata s probavnim tumorima, gdje jedan od pet dolazi u lošem stanju, odgoda primarnog liječenja za samo dva do četiri tjedna, posvećena poboljšanju opće kondicije i nutritivnog statusa, drastično smanjuje komplikacije u tri mjeseca nakon operacije. Nije stvar u pukom produljenju života, već u tome da se taj život proživi s boljom kvalitetom.
02
U Hrvatskoj kronično nedostaju jasni protokoli, no njihova svrha nije samo da ih se slijepo drži. Pravi protokoli omogućuju da se rad evaluira i prilagođava na temelju rezultata, idealno svakih šest mjeseci ili godišnje, a ne svakih pet godina. Zato moraju biti maksimalno pojednostavljeni, jer kompleksni protokoli ostaju mrtvo slovo na papiru.
03
Pacijenti s probavnim tumorima često dolaze na liječenje s indeksom tjelesne mase (ITM) od samo šesnaest ili osamnaest, dok je prosjek zdravog čovjeka oko dvadeset pet. Ta dramatična razlika u početnom stanju nije samo brojka; ona je jasan pokazatelj zašto je priprema tijela za borbu protiv bolesti jednako važna kao i samo liječenje.
04
Preoperativne vježbe disanja za operne pjevače, koje je vodila osoba s defektološkim i muzikološkim obrazovanjem, zvučale su apsurdno, no na maloj skupini pacijenata drastično su skratile boravak u intenzivnoj njezi i bolnici. Ponekad najneobičniji pristup, onaj koji 'osupne' pacijente, otvara put do neočekivanih rezultata.
05
Palijativna medicina i skrb se često pogrešno shvaćaju kao isključivo podrška na kraju životnog puta. No, kako objašnjava dr. Ćulav, njezina prava uloga je podrška *tijekom* cijelog procesa liječenja, pružajući pacijentu najbolju moguću kvalitetu života bez obzira na ishod. Ne radi se o kraju, već o suživotu s bolešću.
06
Mnoge usluge poput prehabilitacije i palijativne skrbi 'na papiru' su dostupne preko HZZO-a, no stvarnost je drugačija. To što je nešto propisano, ne znači da je i provedeno u praksi, a taj jaz između prava i pristupa najviše osjete pacijenti.