·
Sve epizode
Vladimir Čavrak
Epizoda · #159

AVISTA Vladimir Čavrak

Gošća Vladimir ČavrakVodi Gordana Gelenčer3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Kada se ekonomija zaustavi u svega nekoliko tjedana, zbog šoka koji nije proizašao iz nje same, već iz zdravstvene krize, klasični ekonomski priručnici prestaju vrijediti. Profesor Vladimir Čavrak sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta u ovoj epizodi ne nudi utjehu niti ponavlja poznate teorije, već secira krizu uzrokovanu pandemijom COVID-19 s tri oštre oštrice: kao egzogeni šok, kao munjevitu globalnu silu i kao psihološki udarac koji mijenja sva očekivanja. Razgovor je to o tome zašto su stare rasprave o ulozi države i tržišta u ovakvim trenucima potpuno irelevantne i zašto je ekonomija „živi organizam“, a ne videoigra koju možete pauzirati i nastaviti kad vam se prohtije. Nakon ovog razgovora, preispitat ćete ne samo kako se nositi s krizom, već i kako je uopće razumjeti.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Ovo je, kako profesor Čavrak kaže, „prva ekonomska kriza koja nema uzrok unutar samog ekonomskog sustava.“ Kada šok dolazi izvana, rješenje ne može biti samo ekonomsko; mora se prvo riješiti vanjski uzrok, a tek onda ekonomske posljedice.
02
Gospodarstvo nije videoigra koju „kliknete i zaustavite pa odete na večeru ili na spavanje i ujutro kliknete i nastavite tamo gdje ste stali.“ Ono je živi sustav, a njegovo zaustavljanje stvara inerciju; ponovno pokretanje traži mnogo više od pukog ukidanja zabrana. Ne miješaj pauzu s resetom.
03
Rasprava o odnosu države i tržišta „nije previše relevantna“ u ovoj krizi, jer je „u ozbiljnim istražnim krugovima u svijetu napuštena“ još prije trideset godina. Ne radi se o izboru između „dobrog tržišta“ i „loše države“, već o dva sustava s vlastitim manjkavostima; zadatak je pronaći praktične alate iz oba koja rješavaju stvarne probleme.
04
Vlada se koncentrirala na „plaće, održavanje radnih mjesta,“ ali ne i na „održavanje funkcioniranja poduzeća i obrta“ i „trajnije očuvanje potražnje.“ Spašavati radna mjesta bez spašavanja tvrtki koje ih daju, i bez potražnje koja ih hrani, tek je privremena mjera; pravi oporavak traži istovremenu brigu za ponudu i potražnju.
05
Kriza je nastala „u nekoliko tjedana, u dva, tri tjedna“ i zahvatila „sto sedamdeset i četiri zemlje.“ Brzina i globalni doseg šoka traže jednako brze i koordinirane odgovore; spore, parcijalne mjere ne mogu pratiti tempo krize.
06
„Mnogi poslovi naprosto u ovoj situaciji ne će nestati zbog odgađanja potrošnje mnoge robe i dobra trajne potrošnje...“ Za mnoge trajne proizvode, odluka o kupnji nije samo odgođena, već trajno promijenjena ili otkazana; to znači strukturne promjene u potrošnji, a ne samo privremeni pad.
07
Državne intervencije u krizi trebaju biti „kratkoročne mjere“ koje se „ne smiju pretvoriti u trajne.“ Uloga države je privremeni mehanizam za izvanredne situacije, ne trajno reguliranje gospodarstva; izazov je znati kada i kako se povući, a da se ne stvore nove ovisnosti.
08
Cijelu priču komplicira „pad očekivanja i uopšte visok stupanj neizvjesnosti“ zbog straha za zdravlje i život. Oporavak nije samo pitanje poslova i novca, već i obnove psihološke sigurnosti; dok god vlada strah od neizvjesnosti, racionalno ekonomsko ponašanje bit će potisnuto, bez obzira na poticaje.
Istraži dalje
ScenarijiPoslovni izazoviKarticeEdukativne karticeVremenska crtaEvolucija tema