BREND FORUM Marko Pekica

Gošća Marko Ivan PekicaVodi Božo Skoko3. svibnja 2026.

Marko Ivan Pekica

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Kad danas govorimo o marketingu, rijetko se sjetimo svijeta prije interneta, prije društvenih mreža, pa čak i prije televizije kakvu poznajemo. No što ako je temeljni princip – razumjeti proizvod i zavesti kupca – ostao isti, samo su se alati promijenili? Marko Ivan Pekica, jedan od stupova hrvatske komunikacijske industrije, vraća nas u 1968. godinu, u doba kada je oglas u Večernjaku, a ne fakultetska diploma, bio ulaznica u svijet propagande. Njegova priča nije samo retrospektiva jedne karijere, već vremeplov kroz razvoj struke koja je oblikovala brendove poput Kraša, Badela i Saponije, u vrijeme kada je kreativnost iz Zagreba diktirala trendove cijele regije. Iz prve ruke ćete čuti kako se živjelo za priče, a ne za spektakl, i zašto su se istina i autentičnost cijenile više od bilo kakve 'ludorije'.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Nije ga u marketing odvela strast, već konkretna potreba da osjeti vrijednost svog rada: nakon što su honorari slobodnog novinara bili premali, Marko Ivan Pekica je, kako kaže, shvatio da 'nisam ama baš ništa doprinio da budem na tom ručku'. Ponekad je želja za opipljivim doprinosom – i mjestom za obiteljskim stolom – jači pokretač za promjenu karijere od bilo kakvog poziva.

Oglas u Večernjaku iz 1968. godine tražio je 'mlade, kreativne, fleksibilne, sposobne... željne uspjeha u svijetu komunikacije, propagande, marketinga'. Nije bilo online prijava ni LinkedIn profila, već olovka i papir. Prave prilike često se kriju na najjednostavnijim mjestima, a dobar opis posla i danas može pogoditi točno ono što tražiš, iako nisi znao da tražiš.

Od pedeset kandidata primljen je samo on, nakon mjesec dana testiranja i razgovora. Kaže da je bio 'dosta otkačen, bez straha'. Za kreativne poslove nije najvažnije uklopiti se, već se istaknuti – autentičnost, pa i neobičnost, može biti najveća prednost u procesu selekcije.

U počecima marketinga fokus je bio na 'proizvod, njegova kvaliteta, njegovo pakovanje', a ne na 'logo, znak, lettering'. Cilj je bio 'dopelati taj proizvod tamo kome je on namijenjen'. Prije nego što kreneš u brendiranje, moraš imati proizvod koji sam po sebi vrijedi; sve ostalo je samo omot.

Pekica definira brendiranje kao 'zavođenje, stvoriti svjesnost, izgraditi svjesnost o različitosti vrijednosti našeg proizvoda u glavama naših potrošača'. Brend nije samo prepoznatljivost; to je sposobnost da se u svijesti kupca stvori jedinstvena percepcija vrijednosti koja razlikuje tvoj proizvod od svih ostalih.

Iako je djelovao u socijalističkoj Jugoslaviji, tržišno komuniciranje u Hrvatskoj je, kako potvrđuje, pratilo zapadne trendove, izbjegavajući 'istočnu propagandu'. Kreativnost iz Zagreba diktirala je ton. Geografska blizina i kulturni utjecaji mogu oblikovati industriju više nego politički sustav, stvarajući džepove tržišnog razmišljanja i slobode.

Mihovil Skobe, povratnik iz SAD-a, bio je 'u strahovitoj velikoj prednosti' jer je 'znao engleski'. On je u Ozehu uveo 'disciplinu promišljanja'. U vremenu kada su informacije bile ograničene, jedna naizgled osnovna vještina kao što je poznavanje stranog jezika mogla je donijeti neprocjenjivu prednost u pristupu znanju i novim poslovnim metodama.

Krešimir Đeba, 'veliki neponovljivi čovjek' iz Vjesnika, upozorio ga je: 'Marko, čestitam ti. Jedino kaj bi te molio da se čuvaš podrepaša.' Pravi mentori ne nude samo pohvale, već i oštre savjete kako preživjeti u struci, jer najveće zamke često dolaze iz vlastitih redova.

Pekica se pita je li danas u oglašavanju 'moguće da se teži spektaklu, da li se teži nekoj ludoriji', uspoređujući to s vremenom kada je on 'živio za istinu i za priče koje su... ljudima davale pravi poklon pravih vrijednosti'. Kada spektakl postane svrha, a ne sredstvo, komunikacija gubi svoju temeljnu vrijednost – iskreno povezivanje s publikom.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema