·
Sve epizode
Epizoda · #227

CRNO NA BIJELO 3

Vodi Marijana Matković3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Igor Turčić, obrtnik i vlasnik Pet Housea, pedesetogodišnjak koji već petnaestak godina uplaćuje u drugi mirovinski stup, mjesečno prati stanje svog računa i zadovoljan je dosad ušteđenim. No, kad se razgovor okrene dodatnoj štednji za starost, njegov odgovor je izravan i jasan: „U madracu, čarapu, čizmu – bilo gdje počni skupljat novce. Ako treba i u malog pajceka po pet kuna, pa nek se skupi bar nešto, ali to je onda siguran novac.“ Ta čvrsta logika direktne, „sigurne“ štednje u kućnoj radinosti suočava se u ovom razgovoru s argumentima stručnjaka iz HANFA-e i AZ mirovinskog društva. Dok mnogi dijele Turčićevu skepsu prema dugoročnim financijskim instrumentima, osobito s obzirom na globalne neizvjesnosti, Tomislav Ridak iz HANFA-e i Slaven Bošnjak iz AZ-a donose konkretne brojke o prinosima i državnim poticajima za dobrovoljnu mirovinsku štednju. Saznajte kako mala mjesečna uplata, poput cijene dnevne kave, kroz desetljeća može prerasti u iznos dovoljan za značajnu investiciju pred mirovinu, te zašto je rani početak i izbor manje konzervativnog fonda ključan za maksimiziranje povrata. Razmislite, je li vaš „pajcek“ zaista sigurniji i isplativiji od sustava koji nudi i državnu potporu i snagu složene kamate.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Kad Igor Turčić razmišlja o dodatnoj štednji za starost, njegov savjet je nedvosmislen: „U madracu, čarapu, čizmu, bilo di počni skupljat novce. Ako treba i u malog pajceka po pet kuna, pa nek se skupi bar nešto, ali to je onda siguran novac.“ Ovo razotkriva dublje nepovjerenje u financijske sustave – za mnoge, opipljiva gotovina pod jastukom nudi veću sigurnost od obećanja o prinosima.
02
Unatoč tome što obvezni i dobrovoljni mirovinski fondovi bilježe dobre realne prinose u proteklih devetnaest godina, dio osiguranika to ne zna. To znači da mnogi propuštaju prilike za značajnu dugoročnu štednju jednostavno zbog nedostatka informacija ili predrasuda.
03
Tomislav Ridak iz HANFA-e ističe da mnogi ljudi doprinose za mirovinu doživljavaju kao „porez“, a ne kao vlastitu štednju. Takav pristup sputava aktivno promišljanje o vlastitoj financijskoj budućnosti i isključuje ih iz mogućnosti da sami, kroz dobrovoljni treći stup, značajno poboljšaju svoju mirovinu.
04
Uplatite li pet tisuća kuna godišnje – što je tek četrnaest kuna dnevno, ili cijena jedne skuplje kave – i to kroz trideset godina, uz samo jedan posto prinosa i državne poticaje, možete uštedjeti više od dvjesto tisuća kuna. To pokazuje kako mali, gotovo neprimjetni dnevni iznosi, uz disciplinu i dugoročnost, postaju značajan kapital.
05
Slaven Bošnjak iz AZ mirovinskog društva ilustrira moć složene kamate: pri mjesečnoj uplati od 417 kuna kroz trideset godina, razlika između prosječnog prinosa od tri i pet posto znači razliku od gotovo sto trideset tisuća kuna na računu. Iako se dva postotna boda čine malim, u dugom roku efekt je ogroman i ključan za konačni iznos mirovine.
06
Za mlade ljude koji počinju štedjeti za mirovinu, savjet je jasan: krenite što ranije i birajte manje konzervativne fondove. Duži vremenski horizont omogućuje da se prebrode tržišne oscilacije i da se izvuče maksimum iz snage složene kamate, što u kratkom roku ne bi bilo mudro.