EKUMENA I ETIKA U POSLOVANJU Aleksandar Tolnauer

Identitet jedne zemlje često se definira načinom na koji postupa sa svojim manjinama. U Hrvatskoj je taj odnos posebno složen, oblikovan „teškim ratnim nasljeđem“ koje i dalje odjekuje u onome što Aleksandar Tolnauer naziva „postkonfliktnim vremenom“. Punih dvadeset i jednu godinu, sve do prošlog ljeta, Tolnauer je vodio Savjet za nacionalne manjine, tijelo čije je samo postojanje bilo uvjet za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Bio je jedini predsjednik od osnutka Savjeta 2002. godine. Njegov mandat obuhvatio je ključno razdoblje integracije, baveći se delikatnom ravnotežom očuvanja posebnih identiteta i poticanja uključivosti. Tolnauer iskreno govori o izazovima, od povijesnih „narativa“ koji opterećuju određene zajednice poput Roma i Srba, do često ispolitizirane prirode vjerskih razlika. Ne libi se pohvaliti ni aktualnu vladu zbog njezine uloge u pomicanju percepcije da su manjinska pitanja marginalna, naglašavajući da se „manjine odnose na čitavu državu i većinski državni identitet je vezan isto za manjine i za njihov status“. Ovaj razgovor probija uobičajenu retoriku, istražujući praktične napore da se nadiđe „getoizacija“ i da se raznoliki glasovi uključe u javni život. Otići ćete s razumijevanjem da je rad na integraciji manjina manje stvar velikih gesti, a više mukotrpan, desetljećima dug napor pomicanja percepcija i izgradnje mostova u društvu koje se još uvijek nosi sa svojom prošlošću.