·
Sve epizode
Anđelko Milardović
Epizoda · #401

EKUMENA I ETIKA U POSLOVANJU Anđelko Milardović

Gošća Anđelko MilardovićVodi Augustin Bašić3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

U društvu koje sve više govori o etici i moralu, a istovremeno se bori s korupcijom i klijentelizmom, postavlja se pitanje: je li etika tek prazna riječ ili stvarni orijentir? Profesor Anđelko Milardović, politolog, sociolog i filozof, u ovom razgovoru pomiče definiciju etike iz domene apstraktnih ideala u prostor svakodnevne prakse. Ne radi se samo o tome da je korupcija loša; Milardović tvrdi da je ona „samo opoziv etici“, temeljno odbacivanje poretka. Razgovor se ne zaustavlja na pojedinačnim primjerima, već se produbljuje u povijesni raskol između etike i politike, započet još s Machiavellijem, te kulminira u analizi suvremenih globalnih izazova. Milardović nudi uvid u to kako se religija, umjesto promicatelja mira, može pretvoriti u političko oruđe, posebno kroz prizmu rata u Ukrajini i odnosa Ruske pravoslavne crkve. Otići ćete s jasnijom slikom zašto se etika ne smije shvaćati olako – i zašto je njezina prisutnost ili odsutnost ključna za zdravlje društva i gospodarstva.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Milardović definira etiku ne kao apstraktnu filozofiju, već kao dio „praktične filozofije“ koja nam služi kao „orijentir“ u svakodnevnom djelovanju. Etika nije samo skup pravila, već nužan alat za navigaciju koji pojedincima i grupama omogućuje kvalitetniji život i zdraviju ekonomiju.
02
„Korupcija je samo opoziv etici“, kaže Milardović, naglašavajući da ova pojava nije tek kršenje pravila, već temeljno odricanje od etičkog poretka. Ona nagriza sve pore društva i predstavlja izravnu prepreku svima koji žele djelovati na pošten način.
03
Iako su sve sfere društvenog djelovanja „etički kodificirane“, čovjek je „u stalnim kušnjama“ i često bira kaotično umjesto uređenog svijeta koji kodeksi propisuju. Problem nije u nedostatku kodeksa, već u ljudskoj volji da ih se drži.
04
Dok su u antici i srednjem vijeku etika i politika bile jedinstvene, Milardović objašnjava da je s Machiavellijem došlo do „rastavljanja“ te simbiotske strukture. Kada se etika počne doživljavati kao prepreka za ostvarenje političkih ciljeva, ona se odbacuje u korist instrumentalističkog djelovanja.
05
Milardović ističe ideju Hansa Künga o „svjetskom etosu“ ili „globalnoj etici“ kao ključnu u 21. stoljeću, jer živimo „u jednoj točki – to je Zemlja“. Pravila koja vrijede za pojedince i grupe unutar države moraju se primijeniti i na međunarodnu zajednicu, jer su religije sastavnice kulture i civilizacija koje moraju komunicirati radi mira.
06
Analizirajući rat u Ukrajini, Milardović opisuje „simbiotičku strukturu“ moći i religije između Ruske pravoslavne crkve i ruske politike, nazvavši je „pravoslavnim fundamentalizmom“. Kada ne postoji razlika između države i crkve, religija postaje oruđe političke ideologije, a ne duhovnosti.
07
Milardović primjećuje da je pravoslavlje „više politička, politička religija“ koja se ponekad „distancira od duhovnosti“. Iako duhovni temelji postoje, često se zanemaruju u korist svjetovnih i instrumentalno-političkih ciljeva, što dovodi do trenja i konfliktnih linija unutar samog pravoslavlja.