EKUMENA I ETIKA U POSLOVANJU Augustin Bašić

Gost Augustin BačićUređuje Darko Buković3. svibnja 2026.

Ekumena, etika i odgovornost pojedinca: životna misija Augustina Bašića Magistar filozofije i teologije, novinar, veliki Poljičanin, simbol Religijskog programa HRT-a i voditelj jedinstvenog podcasta Ekumena i etika u poslovanju, Augustin Bašić, već više od četiri desetljeća u javni prostor donosi teme dijaloga, etike, humanizma i odgovornog društva. U posebnom razgovoru za projekt Smisao življenja u zoni sjećanja, urednik Darko Buković razgovarao je s čovjekom koji je obilježio hrvatski medijski i javni prostor, ali i generacije gledatelja i slušatelja. „Tjera me misao“, kaže Bašić na početku razgovora, „misao kao dar koji nam je dan, i koji nas obvezuje da tragamo – i horizontalno, i vertikalno, do onoga što čovjeka čini čovjekom.“ Ta potraga obilježila je cijeli njegov radni vijek: medijski, edukativni, društveni, ali i duboko osobni.

Augustin Bačić

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Augustin Bačić više od četiri desetljeća neumorno donosi teme dijaloga, etike i humanizma u javni prostor. Kao magistar filozofije i teologije, ali i dugogodišnji simbol religijskog programa HRT-a, izgradio je karijeru na propitivanju smisla, što danas nastavlja kroz svoj podcast "Ekumena i etika u poslovanju". No, razgovor s njim nije tek retrospektiva, već duboko zadiranje u temelje ljudskog postojanja i društvene odgovornosti. Njegova pokretačka snaga, kako sam kaže, jest "misao kao dar koji nam je dan, i koji nas obvezuje da tragamo – i horizontalno, i vertikalno, do onoga što čovjeka čini čovjekom." To traganje, koje spaja filozofsko propitivanje s teološkim odgovorima, ključno je za razumijevanje izazova u vremenu kada "percepcija postaje nova stvarnost", a činjenice gube na težini. S Bačićem ćete razmišljati o tome kako graditi društvo utemeljeno na odgovornosti pojedinca, a ne kontroli, i kako pronaći zajedničke vrijednosti u svijetu podijeljenih istina.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Augustin Bačić kaže da ga tjera "misao kao dar koji nam je dan, i koji nas obvezuje da tragamo – i horizontalno, i vertikalno, do onoga što čovjeka čini čovjekom." Duboka, filozofska potraga za smislom nije rezervirana samo za akademike; ona je motor koji pokreće desetljeća javnog rada. Vaš "zašto" mora biti veći od trenutnog zadatka ako želite ostaviti trajan trag.

Bačićev životni moto glasi: "U odgovornom društvu cilj nije kontrola, nego odgovoran pojedinac." Pri gradnji bilo kojeg sustava, od tima do društva, zadana postavka je stvaranje slojeva kontrole. No, istinska otpornost i napredak dolaze iz njegovanja individualne odgovornosti, a ne iz nametanja odozgo.

U današnjem svijetu, kaže Bačić, "percepcija je postala nova stvarnost," a "dojam je bitan, ne činjenica." Kada se dojam cijeni više od činjenice, pronalaženje zajedničkog jezika postaje gotovo nemoguće jer je svačija polazna točka subjektivna. Ponovno uspostavljanje zajedničkog mjerila istine nije tek akademska vježba; to je preduvjet za smislen dijalog i suradnju.

U kasnim osamdesetima, kada je religija službeno bila "privatna stvar," vjernici su u javnosti bili "žigosani i vrijeđani kao manje vrijedni, kao zaostali." Ono što sustav proglasi "privatnim" i dalje može biti javno sramoćeno, što dovodi do podijeljenosti čovjekova identiteta. Ako želite da ljudi donesu cijelog sebe u bilo koju arenu – posao, javni život – prvo morate ukloniti društvene kazne za njihova "privatna" uvjerenja.

Bačić opisuje kako je boljševički sustav "ubijao esenciju čovjeka" svodeći ga na "samo faber i proletar," manipulanta, s Marxovom idejom da "nemate šta izgubiti nego jadnu glavu koja ne vrijedi ništa." Svaki sustav koji smanjuje ljudsku vrijednost na puku korisnost ili kotačić u stroju nije samo neučinkovit, već je i temeljito destruktivan za individualno dostojanstvo. Čuvanje "esencije čovjeka" nije tek meki ideal; to je tvrdi preduvjet za društvo u kojem vrijedi živjeti.

Bačićev put je započeo u osnovnoj i srednjoj školi, kroz klasične nauke i jezike, s profesorima koji su ga "tjerali i na čitanje i pisanje, ali i na razmišljanje," uvijek naglašavajući da "uključi mozak." Temelj za cjeloživotno kritičko promišljanje nije samo konzumiranje informacija, već poticanje na samostalno razmišljanje i propitivanje. Prava vrijednost obrazovanja leži u učenju *kako* misliti, a ne *što* misliti.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema