EKUMENA I ETIKA U POSLOVANJU Aziz Alili

Gošća Aziz AliliVodi Augustin Bašić3. svibnja 2026.

Aziz Alili

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

U svijetu gdje se poslovne granice brišu, a kulturni susreti postaju svakodnevica, kako se drevne tradicije i osobna uvjerenja prepliću s modernim životom i radom? Glavni imam zagrebački, hafiz Aziz Alili, prvi hafiz u jednoj nemuslimanskoj zemlji, nudi jedinstvenu perspektivu. Njegovo iskustvo, od učenja Kur'ana napamet kao djeteta do vođenja zagrebačke islamske zajednice i afirmacije kao Albanca u Hrvatskoj, ogledalo je prilagodbe, predanosti i fleksibilnosti. U ovom razgovoru, Aziz Alili razjašnjava što zapravo znači biti hafiz — ne samo puko pamćenje, već i doživotno čuvanje svete knjige. Govori o tome kako vjernici usklađuju svoje obaveze s poslovnim rasporedima, te kako je Zagreb postao plodno tlo za integraciju muslimanskih intelektualaca i manjina. Saznat ćete kako se tradicija savija, ali ne lomi, pred izazovima suvremenog svijeta, i zašto su određene zajednice, poput muslimana u Hrvatskoj, „domovinske“, a ne dijaspora.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Hafiz Aziz Alili objašnjava da biti hafiz nije samo naučiti Kur'an napamet, što je djelo od 600 stranica, već ga „čuvati i štovati do svoje smrti“. Dodaje da je rano učenje, pogotovo napamet, „kao klesanje o kamen“. Prava predanost ne završava s postignućem, već počinje s njim. Vrijednost se stvara ne samo stjecanjem znanja, već i njegovim doživotnim održavanjem i primjenom.

Prva objava Kur'ana, „Iqra“ (uči), naglašava da se uči „u ime Gospodara tvoga“. Alili ističe da znanost može ići i u pogrešnom smjeru ako nije u službi čovjeka. Znanje samo po sebi nije svrha; njegov smjer i svrha su ključni. Svaka aktivnost, pa i poslovna, dobiva svoju pravu vrijednost tek kada je usmjerena na dobrobit i služi višoj svrsi.

Suočen s izazovom obavljanja pet dnevnih molitvi i posebno džuma-namaza petkom u nemuslimanskoj radnoj sredini, Alili citira šerijatsko pravilo: „Nužna mijenja zakon“ (Daruratutu bihul mahdurat). Spominje fleksibilnost poput kraćih pauza ili molitve na putu. Pravila su važna, ali kontekst ih oblikuje. U okruženjima gdje se tradicija susreće s novim realnostima, prilagodba nije kompromis, već put do održive prakse.

Dok se individualne molitve mogu obavljati bilo gdje, džuma-namaz petkom i bajram-namazi moraju se obavljati u zajednici, u džamiji. Alili objašnjava da je to mjesto okupljanja, razgovora o problemima i izazovima. Neke aktivnosti svoju punu težinu dobivaju tek u zajedništvu. Izgradnja mreže i podrške kroz kolektivne rituale često je jednako važna kao i sama aktivnost.

Alili ističe da je Zagreb još u bivšoj državi bio „slobodniji“ grad, koji je privlačio muslimanske intelektualce i omogućavao otvoreniju diskusiju. To je dovelo do jake zajednice koja je dala značajne pojedince poput Osmana Muftića, prvog ministra znanosti RH. Otvorenost i sloboda privlače talent i potiču doprinos. Gradovi ili organizacije koje njeguju toleranciju i prihvaćanje ne samo da grade pravednije društvo, već i osiguravaju bogatiji izvor ljudskog kapitala.

Značajan broj Albanaca i Bošnjaka, odnosno muslimana, sudjelovao je u Domovinskom ratu u Hrvatskoj, što je Alili istaknuo kao dokaz njihove integracije. Stvarna integracija mjeri se spremnošću na zajedničku žrtvu i obranu. Doprinos u ključnim trenucima povijesti nadilazi puko supostojanje i stvara dublje veze unutar društva.

Aziz Alili razlikuje muslimane u Hrvatskoj, Sloveniji i Sandžaku kao „domovinske zajednice“ od dijaspore na Zapadu, naglašavajući da su to autohtoni muslimani s drugačijim izazovima. Povijesni korijeni i autohtonost oblikuju identitet i potrebe. Razumijevanje te razlike ključno je za prepoznavanje specifičnih snaga i problema manjinskih zajednica, daleko od generičkih pretpostavki o dijaspori.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema