·
Sve epizode
Boris Bek
Boris Bek
Epizoda · #771

EKUMENA I ETIKA U POSLOVANJU Boris Beck

Gost Boris BekUređuje Augustin Bašić3. svibnja 2026.

Pogreška može biti dragocjena ako je čovjek spreman je čuti i promijeniti smjer U životu nas određuju rođenje, obitelj i obrazovanje. Posebna je važnost pogrešaka. Jedna velika pogreška mijenjala je moj život. Bio sam u vlaku koji je išao u pogrešnom smjeru – studij koji nije bio za mene. Tek kad sam izašao iz tog vlaka, vratio sam se pravom putu. Ta spoznaja bila je preobrazbena: shvatio sam koliko pogreška može biti dragocjena ako je čovjek spreman čuti je, prihvatiti i promijeniti smjer, istaknuo je u razgovoru za PoslovniFM prof. dr. sc. Boris Beck, docent na Studiju novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, pisac i kolumnist. U najnovijem izdanju podcast razgovora Ekumena – etika u poslovanju, dr. Beck je spremno govorio i o vlastitom identitetu, smislu, vjeri, sumnji, korupciji, odnosu religije i društva, maskama kao načinu života i odnosu čovjeka prema istini u vremenu koje se sve više udaljava od introspekcije. Razgovarao Augustin Bašić.

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Ponekad najveća pogreška u životu nije samo zastoj, već putokaz koji vas vraća na pravi kolosijek. Boris Beck, docent, pisac i kolumnist, zna to iz prve ruke: 'Bio sam u vlaku koji je išao u krivom smjeru,' kaže, opisujući studij i karijeru koja mu nije odgovarala. Njegova spremnost da 'izađe iz tog vlaka i vrati se na nulu' preobrazila mu je život i otvorila novi put. U razgovoru s Augistinom Bašićem, profesor Beck razotkriva kako osobne spoznaje, pa i one bolne, oblikuju ne samo pojedinca već i njegov pogled na društvo i poslovanje. Bilo da govori o identitetu, vjeri, sumnji ili etici, njegova je misao uvijek ukorijenjena u iskustvu. Razgovor će vas potaknuti da preispitate vlastite 'krive vlakove' i pronađete hrabrost za skretanje s njih.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

01
„Vlak koji je išao u krivom smjeru“ nije metafora za malu pogrešku, već za studij i karijeru u kojoj se Boris Beck našao. Spoznaja da je to put koji nije za njega i spremnost da „izađe iz tog vlaka i vrati se na nulu“ bio je, kako sam kaže, ključni preokret u životu. Najveće pogreške nisu samo zastoji; one su često najjači poticaj za otkrivanje pravog puta, ako ste spremni potpuno resetirati sve.
02
Nekad se točno znalo tko ide u koju crkvu, a vjerski je identitet bio javna činjenica. Danas smo, kaže Boris Beck, „licemjerni na drugi način“ – spremni smo javno govoriti o najintimnijim temama, ali se sramimo vjerskog. Prava autentičnost nije samo u tome što dijelite, već u tome za što ste spremni javno stati, čak i kad to nije društveno ugodno.
03
Religijski pluralizam nije samo teorija; on se živi kroz konkretne geste. Boris Beck priča kako je zategnute odnose sa susjedima muslimanima popravio jednostavnom čestitkom na njihov vjerski blagdan, izgovorenom točno onako kako je pročitao da se čestita. Ponekad je most do drugoga kratak i izgrađen od samo nekoliko iskrenih riječi.
04
Kao i pisac William Saroyan, Boris Beck kaže da je „spoznaju“ doživio već u djetinjstvu, oko desete ili dvanaeste godine, i da je od tada koristi za pisanje. Najdublje spoznaje koje nas pokreću često nisu nešto što se nauči u odrasloj dobi, već su ukorijenjene u ranim, gotovo nesvjesnim iskustvima iz djetinjstva.
05
Crkva je, kaže Beck, podijeljena kao i uvijek: treba li biti u skladu sa svijetom ili se odvojiti? Ta vječna dilema — koliko 'svijeta' treba unijeti u Crkvu, a koliko se od njega zaštititi — nije samo teološko pitanje. To je stalna napetost s kojom se suočava svaka organizacija koja želi opstati, a da ne izgubi svoje temelje. Nema jednog točnog odgovora, samo stalno pregovaranje.