·
Sve epizode
Dražen Lalić
Dražen Lalić
Epizoda · #769

EKUMENA I ETIKA U POSLOVANJU Dražen Lalić

Gost Dražen LalićUređuje Augustin Bašić3. svibnja 2026.

Neki ljudi ne nestaju, njihovi plodovi duha ostaju Što ostaje iza čovjeka? Kako se oblikuje savjest? Je li dijalog u Hrvatskoj još moguć? I gdje uopće tražiti smisao života? O tim je pitanjima u podcast razgovoru Ekumena i etika u poslovanju na multimedijskoj platformi Poslovni FM govorio sociolog i politolog, prof. dr. sc. Dražen Lalić, jedan od najprepoznatljivijih analitičara društvenih procesa u Hrvatskoj. Razgovor s urednikom i nositeljem projekta Augustinom Bašićem pretvorio se u duboku refleksiju o identitetu, društvenim lomovima, moralnosti, odgovornosti i nužnosti međusobnog uvažavanja. Lalić je već na početku upozorio da život ne nestaje u trenutku fizičkog odlaska. - Ne prođe dva dana da mi netko ne spomene Arsena Dedića. Ako su plodovi duha jaki, čovjek ne nestaje, ističe. Upravo zato je svoju novu knjigu Dvije kuće iznad mora posvetio obiteljskoj memoriji i kulturi sjećanja.

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Neki ljudi ne nestaju, njihovi plodovi duha ostaju – ta misao, koju Dražen Lalić izgovara pozivajući se na Arsena Dedića, ne služi samo kao uvod u njegovu novu knjigu, već kao temelj za razgovor o dubljim pitanjima koja nadilaze puko poslovanje. Sociolog i politolog, profesor Lalić, poznat po britkim analizama društvenih procesa, na Poslovnom FM-u otvara teme identiteta, smisla, nasljeđa i dijaloga, provlačeći ih kroz osobna iskustva i obiteljsku memoriju. Njegovo promišljanje o etici u poslovanju, ali i u životu općenito, pokazuje da su najvažnije spoznaje često one koje se rađaju iz preispitivanja vlastitih korijena i tragova koje ostavljamo. Razgovor s Lalićem poziva na refleksiju o tome što znači biti čovjek u vremenu koje traži odgovore na univerzalna pitanja – i kako se ta pitanja odražavaju na svakodnevni život i rad.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

01
Ne prođe dva dana da mi netko ne spomene Arsena Dedića, kaže Dražen Lalić, i tu leži prva lekcija o tragu koji ostavljamo: čovjek ne nestaje ako su plodovi njegova duha dovoljno jaki. Pravo nasljeđe nije u fizičkoj prisutnosti, već u snazi djela koja nadžive njihova tvorca.
02
Lalić je svoju knjigu o obiteljskoj memoriji napisao vođen 'opsesijom' i 'prisilom da to učinim', ne primarno da bi služio društvu, već da razotkrije poruke svojih predaka. Prava inspiracija često izvire iz duboko osobnog poriva, a ne iz kalkulacije o široj koristi – tek tada privatno postaje univerzalno.
03
Iako je pisao o mikrohistoriji dalmatinskih obitelji, Lalić je otkrio da se u njegovoj knjizi 'jako puno ljudi prepoznaje'. Ne moraš ciljati na univerzalno da bi ga dotaknuo; često je najdublja istina u specifičnom, osobnom iskustvu koje odjekuje u mnogima.
04
Na pitanje o vlastitom identitetu, Lalić ne daje jednostavan odgovor, već ga slaže u slojeve: 'Ja sam prvo Dalmatinac, onda sam Hrvat i onda sam Europljanin'. Shvatiti tko si znači prepoznati te koncentrične krugove pripadnosti, a ne svesti se na jedan jedini nazivnik.
05
Lalić se poziva na pjesmu Danaj Dragojevića 'Što to znači kad kažem mi?' da bi naglasio težinu kolektivnog identiteta. Izreći 'mi' nije samo gramatička forma, već duboka odgovornost koja sa sobom nosi slojeve povijesti, zajedničkih iskustava i pripadnosti.
06
Nisam spoznao istinu, kaže Lalić, jer 'istina nije jedna konkretna spoznaja', već trud potaknut znatiželjom i upitanošću. Smisao nije u pronalasku jedinstvenog odgovora, već u prihvaćanju toga da je istina višestruka i često kontroverzna, trajno na tragu preispitivanja.