Marko Vučetić
Epizoda · #482
EKUMENA I ETIKA U POSLOVANJU Marko Vučetić
Gošća Marko VučetićVodi Augustin Bašić3. svibnja 2026.
Marko Vučetić
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru
U društvu gdje se često govori o etici i moralu, a istodobno se suočavamo s korupcijom i nepotizmom, postavlja se pitanje: je li moguće graditi etičnost i odgovornost? Profesor Marko Vučetić, izvanredni profesor filozofije na Sveučilištu u Zadru, u ovoj emisiji ne nudi jednostavne odgovore, već duboko secira stanje hrvatskog društva. On kritizira spajanje vjerskog i nacionalnog u „patogeni miks“, preispituje ulogu intelektualaca i vjerskih zajednica te progovara o štetnim posljedicama koje ovakav moralni pad ima na sve segmente života, od politike do demografije. Razgovor s profesorom Vučetićem natjerat će vas da preispitate temelje na kojima počiva naše društvo i ulogu koju svatko od nas ima u njegovoj izgradnji ili propadanju.
Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Kad profesor Vučetić govori o žrtvovanju svetog zbog svjetovnog, on tu žrtvu proširuje na oba područja: „kad se žrtvuje ljudsko, onda se žrtvuje cjelina i cjelovita ljudskost.“ Etika stoga nije tek jedan segment života. Kad se moralni temelji naruše u bilo kojem dijelu ljudskog djelovanja – bilo da je riječ o vjeri, politici ili ekonomiji – šteta se ne zaustavlja na tom području, već razara cjelokupnu ljudskost.
02
„Identifikacija vjerskog s nacionalnim i nacionalnog s vjerskim napravilo je štetu i vjeri i nacionalno- budući da imamo sad jedan patogeni miks“, kaže Vučetić. Kada se vjera preplete s nacionalizmom, ona prestaje biti put duhovnog spasa i postaje oruđe za borbu protiv „neprijatelja“ i osvajanje zemaljskog prostora. Takva „religija koja potiče na ratove“, zapravo je destruktivan politički element, a ne duhovni put.
03
Profesor Vučetić kritizira „šutnju većine intelektualaca“ i način na koji se hrvatska sveučilišta, „u većini, vode drugorazrednim ili trećerazrednim političkim poslušnicima.“ Prava akademska autonomija i doprinos društvu ne dolaze kroz pokornost institucija politici, već „usprkos tim upravama.“ Intelektualna sloboda je u otporu, a ne u poslušnosti.
04
Osuđuje „moralnu izdaju religijskih zajednica“ koje su, kako kaže, „više zainteresirane za nekretnine, ekonomsku i nekakvu para institucionalnu moć nego je u stanju slušati potrebe građana.“ Kad se vjerska zajednica više bavi skupljanjem imovine i institucionalnim utjecajem nego patnjom ljudi, gubi svoju svrhu. „Crkva koja ne prepoznaje razapetog Isusa Krista“ u patnji svojih sugrađana, prestaje biti crkva.
05
Profesor Vučetić objašnjava da „vjerske slobode nisu slobode većine“, već „slobode različitosti, slobode različitih religijskih putova prema apsolutnoj stvarnosti.“ Pokušaji da se rezultati popisa stanovništva iskoriste za „statističko izigravanje i izrugavanje s vjerskim slobodama“, umjesto da se prihvati pluralnost, pokazuju da je društvo neslobodno. Prava sloboda je u prihvaćanju različitosti, ne u dominaciji jedne skupine.