·
Sve epizode
Mato Mijić
Epizoda · #711

EKUMENA I ETIKA U POSLOVANJU Mate Mijić

Gošća Mato MijićVodi Augustin Bašić3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Dok se u javnom prostoru neprestano otvaraju novi frontovi, a dijalog sve češće zvuči kao niz paralelnih monologa, rijetki su oni koji se usude preispitati same temelje naših uvjerenja. Mate Mijić, komunikolog i analitičar društvenih procesa, jedan je od takvih. On ne vidi sukob tamo gdje ga većina pretpostavlja, već dublje, često nevidljive rascjepe koji oblikuju našu stvarnost. Mijić se hrabro hvata u koštac s pitanjem odnosa vjere i znanosti, slobode i tolerancije, pa čak i problematičnog spoja nacionalnog identiteta s religijom. Njegov pogled, iako dolazi iz konzervativnog miljea, nudi oštru dijagnozu i prodorne uvide u stanje hrvatskog društva. Ne samo da dijagnosticira probleme, već i nudi putokaze prema autentičnijem razumijevanju čovjeka i njegove duhovne dimenzije. Ovaj razgovor potaknut će vas da preispitate vlastite predrasude o tome što je istinski dijalog, gdje leži stvarni problem vjerske tolerancije, i zašto je odvajanje vjere od nacionalizma ključno za zdravlje društva.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Mate Mijić odmah na početku jasno kaže da su znanost i religija "apsolutno komplementaran" odnos. Za vjernika, kaže, znanost nije prijetnja, već put da se razumije Božja kreacija, jer "fide set ratio" – vjera i razum – oduvijek su bili isprepleteni. Podjela koja se danas nameće samo je odraz polariziranog vremena, a ne duboke, stvarne suprotnosti.
02
Ono što se danas u Hrvatskoj naziva "društvenim dijalogom", Mate Mijić bez okolišanja opisuje kao "žamor više monologa". Pravi dijalog, kaže, znači spremnost da se prihvate snažniji argumenti druge strane; sve ostalo je puko pretvaranje, gdje svatko gura samo svoju istinu, bez ikakve namjere da se nađe na sredini.
03
Veći problem od međuvjerskih razlika, kaže Mate Mijić, jest "protjerivanje duhovnog iz javnog prostora", gdje se čovjeka svodi "isključivo na potrošača, na konzumenta, na jedno plošno materijalističko biće". Društvo koje eutanazira tu duhovnu dimenziju suočava se s temeljnim rascjepom — onim između materijalističkog i duhovnog pogleda na svijet — koji je opasniji od bilo kakvih religijskih nesuglasica.
04
Kada je papa Franjo izjavio da je "bilo kakvo vjerovanje u Boga put prema Kristu i spasenju", naišao je na kritike čak i među katolicima. Mijić objašnjava da u vremenu kada rijetki istinski vjeruju u nadnaravno, ova izjava nije relativizacija, već poziv na buđenje duhovnosti: ako je problem uopće vjerovati u nešto veće od ovozemaljskog, onda je bilo koji korak prema nadnaravnom već sam po sebi putokaz.
05
Mate Mijić kritički koristi pojam "katoličkog svetosavlja" kako bi opisao opasnost kada se "vjersko podredi nacionalnom" u Hrvatskoj. Iako je vjerska tradicija oblikovala nacije, problem nastaje kada se katolički univerzalizam potpuno zanemari, a vjera svede na nacionalizam. To je iskrivljena religioznost koja je često suprotna nauku Crkve, kojoj je cilj širiti evanđelje, a ne služiti nacionalnim interesima.
06
Mijić, i sam konzervativac, s odobravanjem promatra "kako se te struje pomalo razilaze, kako kršćanski konzervativci i nacionalisti... više nisu svi pod istom kapom". Dugo su, zbog okolnosti komunizma, sve snage protiv režima bile okupljene oko Crkve, stvarajući lažnu simbiozu. Njihovo razilaženje sada omogućuje Crkvi da se vrati svojoj izvornoj misiji evangelizacije, umjesto da bude platforma za političke ili nacionalističke agende.