·
Sve epizode
Vedran Đulabić
Epizoda · #336

EKUMENA I ETIKA U POSLOVANJU Vedran Đulabić

Gošća Vedran Đulabić3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Kad govorimo o etici u poslovanju ili javnom životu, često se spominju protestantske vrijednosti ili opća načela. No, što se dogodi kad jedno društvo, prelazeći iz jednog sustava u drugi, odbaci baš sve tekovine prošlosti – čak i one dobre? Prema profesoru Vedranu Đulabiću, dogodi se vakuum, prostor u kojem se Hrvatska već desetljećima ne snalazi. Država se tada ne doživljava kao zajednička stvar, već kao "strani agresor" iz kojeg treba nešto uzeti, a "snađi se" postaje mentalni sklop. Profesor Đulabić, s Katedre za upravnu znanost na Pravnom fakultetu u Zagrebu, proučava javnu upravu ne samo kroz zakone, već i kroz njezino stvarno funkcioniranje. U razgovoru s Augustinom Bašićem, otvara složena pitanja – od etike pojedinca i društva, preko potrebe za profesionalnim "javnim menadžerima", do razloga zašto se administrativna reforma čini kao "realna utopija". Ovaj razgovor neće ponuditi jednostavne odgovore, ali će vas natjerati da preispitate temeljne pretpostavke o odnosu pojedinca i države, o odgovornosti i kolektivnoj svijesti. Možda najvažnije, potaknut će vas na razmišljanje o tome kako se grade vrijednosti u društvu koje je, barem neko vrijeme, odlučilo da mu stare ne trebaju.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Odbacivanje svih vrijednosti prošlog sustava, čak i onih dobrih, ostavilo je društvo u "vakuumu", kako kaže profesor Đulabić. Kad rušite staro, pažljivo birajte što ostavljate iza sebe — jer bez jasnog etičkog temelja, novi sustav se gradi na praznom prostoru.
02
Percepcija države kao "stranog agresora" – umjesto kao zajedničke stvari – rađa mentalitet "snađi se, uzmi nešto za sebe". Kad građani državu vide kao plijen, a ne kao partnera, korupcija nije anomalija, već logična posljedica.
03
Kad se na kriminal u javnom sektoru sliježe ramenima uz "tko radi s medom, a da ga ne proba", to pokazuje da je problem dublji od pojedinačnih afera. Javnost koja prihvaća korupciju kao normalnu, umjesto da je sankcionira, sama postaje dio problema.
04
Profesor Đulabić jasno razgraničava upravljanje privatnom i javnom organizacijom, naglašavajući da u javnoj upravi ne možete "što hoćete" zbog sindikata, zakona, medija i politike. Zato profesionalni "city menadžeri" za gradove zahtijevaju drugačiju stručnost od onih iz privatnog sektora, koju Hrvatska nema.
05
Čak i kad je javni službenik spreman na inicijativu, često mu se kaže "nije pravi trenutak, dolaze izbori." Politička oportunost, a ne stručnost, nerijetko diktira ritam i smjer javne uprave, što objašnjava zašto je promjena toliko spora.
06
Smanjenje broja županija i općina profesor Đulabić naziva "realnom utopijom" – nešto što je nužno, ali politički neizvedivo u dogledno vrijeme. To pokazuje da ključne reforme često čekaju na političku volju, a ne na dokaze o svojoj potrebi.
07
Ključ uspjeha svake tvrtke je dobra organizacija, a ista logika vrijedi i za javnu upravu. Ako proizvodi ne dolaze na vrijeme do kupaca – u ovom slučaju, ako javne usluge kasne ili su neučinkovite – cijeli sustav pati, bez obzira na "političku" prirodu.