·
Sve epizode
Krešimir Macan
Epizoda · #246

KULTURA KOMUNICIRANJA Krešimir Macan

Gošća Krešimir MacanVodi Boris Živković3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

„Kad se nekom smrkne, drugom svane,“ kaže Krešimir Macan, PR stručnjak s više od dva desetljeća iskustva. No, ta stara poslovica u svijetu odnosa s javnošću danas znači nešto dublje: pad tradicionalnih medija nije donio samo pustoš, već je stvorio golemu prazninu koju su PR agencije, često neprimjetno, popunile. Macan, osnivač Mangure, jedne od prvih hrvatskih PR agencija, specijalist je za krizno i strateško komuniciranje, a u razgovoru s Borisom Živkovićem otkriva kako se njegova struka transformirala iz savjetodavne u onu koja doslovno stvara većinu medijskog sadržaja. Njegova priča nije samo o promjeni trendova, već o tome kako je digitalna revolucija preoblikovala ulogu komunikatora, pretvarajući ih u nezaobilazne proizvođače priča – i za medije i za klijente. Saznat ćete zašto „mi proizvodimo možda većinu sadržaja koji ide u medije“ nije preuveličavanje, već gola istina današnje komunikacijske industrije.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Pad tiskovnih medija i smanjenje novinarskih redakcija stvorili su prazninu u proizvodnji sadržaja. Tu prazninu nisu popunili novinari, već su je preuzele PR agencije, koje danas stvaraju, kako Macan kaže, „možda većinu sadržaja koji ide u medije“. Kriza u jednom sektoru postala je prilika za redefiniranje uloge drugog, pretvarajući komunikatore u ključne proizvođače priča.
02
Za razliku od susjednih zemalja, gdje su PR agencije često vezane uz medijske agencije i budžete za zakup, Hrvatska je uspjela razviti „malu, nezavisnu industriju“ odnosa s javnošću. Njenih desetak milijuna eura vrijednosti, kako Macan objašnjava, predstavljaju „pametan“ kapital koji se naslanja na marketing, ali zadržava autonomiju u pristupu i uslugama.
03
Nakon razdoblja specijalizacije, komunikacijska industrija se vraća integraciji, pa tako agencije „proizvode cijelu kampanju“. Granice između PR-a, marketinga i digitalnog oglašavanja se brišu, zahtijevajući od komunikatora da postanu „sve pod jednom kapom“ – od teksta i videa do strategije. Ne traži se više samo savjet, već kompletna realizacija.
04
Primjeri poput štednih žarulja ili recikliranja pokazuju da krize i nove tehnologije zahtijevaju detaljnu edukaciju. Macan ističe da se „mora pričati više nego ikad“, jer klijenti uvode nove digitalne usluge koje treba ne samo predstaviti, već i korisnike „naučiti kako se radi“. Komunikacija postaje središnji alat za promjenu ponašanja, a ne samo za informiranje.
05
Iako su „e-propusnice“ pokazale da se državni sustavi mogu povezati i pokrenuti u samo sedam dana, taj se zamah nije iskoristio za širu digitalizaciju. Pandemija je Hrvatskoj donijela jedinstvenu priliku za potpunu digitalizaciju koja je propuštena. Lekcija je to o tome kako čak i uspješni primjeri brze digitalizacije mogu ostati izolirani ako komunikacija ne osigura daljnji pritisak i razumijevanje potencijala.
06
Vrijeme kada je postojao „jedan dnevnik u devetnaest trideset“ davno je prošlo; danas je „svatko dnevnik“, kako Macan slikovito objašnjava. Svaka tvrtka ima de facto neograničen pristup vlastitim medijima – od web stranica i podcasta do društvenih mreža. To stvara golemu potrebu za sadržajem i redefinira tko su zapravo mediji u digitalnom dobu, prebacujući odgovornost na same organizacije.