Mario Aunedi Medek
Epizoda · #268
KULTURA KOMUNICIRANJA Mario Aunedi Medek
Gošća Mario Aunedi MedekVodi Boris Živković3. svibnja 2026.
Mario Aunedi Medek
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru
U svijetu gdje je svaki pametni telefon postao mikrofon, a svaki profil mali medij, komunikacija je postala ne samo složenija, već i nezaobilazna za opstanak bilo kojeg posla. Mario Aunedi Medek, direktor agencije Media Val i predsjednik Hrvatske udruge za odnose s javnošću, godinama svjedoči toj promjeni iz prvog reda. No, ova nova stvarnost donosi i svoje neobične izazove. Medek priča kako se ideja o regulaciji internetskih komentara, nekad 'blasfemična,' danas pretvara u ozbiljnu javnu raspravu. Ne radi se više samo o slobodi govora, već o tome što se događa kada ta sloboda postane izgovor za govor mržnje i neodgovorno ponašanje. Nakon ovog razgovora, preispitat ćete ulogu društvenih mreža, ne samo kao alata za širenje poruka, već i kao ogledala naših društvenih vrijednosti – i odgovornosti koju nosimo svaki put kad nešto objavimo.
Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Kada Medek kaže da je „svaki čovjek kroz svoj profil ili stranicu na društvenim medijima postao medij,” on ne govori samo o tehnološkom napretku. To je medijsko okruženje učinilo „najkompleksnijim do sada u povijesti,” drastično podižući uloge u poslovnoj i političkoj komunikaciji. Kada je svatko izdavač, uloga profesionalnog komunikatora ne smanjuje se, već raste.
02
Na pitanje je li digitalizacija „novi PR,” Medek odgovara da PR-ovci to „ne gledamo na taj način,” već društvene mreže vide kao „nove kanale ili platforme za komunikaciju.” Društvene mreže nisu zamjena za odnose s javnošću; one su novi alati s vlastitim pravilima. Temeljna načela komunikacije ostaju ista, ali se način izvođenja mijenja. Ne smiješ kanal zamijeniti strategijom.
03
Medek govori o „ozbiljnoj debati” o regulaciji komentara na portalima, gdje se razmatra obvezna registracija „pod svojim imenom i prezimenom.” Ono što je nekad zvučalo „zastrašujuće,” danas ima „vrlo validnih argumenata.” Ideja o regulaciji internetske anonimnosti, nekad nezamisliva, dobiva na snazi zbog „govora mržnje i izuzetno neprimjerene komunikacije.” Kada neograničena sloboda nagriza javni diskurs, tržište će na kraju samo tražiti granice.
04
Povezujući zahtjev za regulacijom s „osobnom odgovornošću,” Medek ističe da Hrvatska ima „probleme s tim” pojmom. Osobna odgovornost nije samo individualna radnja; ona uključuje i „društvenu odgovornost” jer naša komunikacija utječe na ljude oko nas. Digitalno doba je razotkrilo društveni jaz u razumijevanju kako individualni izraz oblikuje kolektivno blagostanje.
05
Unatoč tome što društvene mreže ponekad nazivaju „čudovištem,” Medek vjeruje da ima „više plusa nego minusa,” navodeći „preko pet i pol milijuna jedinstvenih posjeta” portalu coronavirus.hr. U kriznim situacijama, poput pandemije i potresa, društvene mreže su bile ključne za širenje „vrlo korisnih informacija” kada su ih pružale relevantne i službene osobe. Kanal sam po sebi nije dobar ni loš; njegova vrijednost ovisi o kvaliteti i autoritetu informacija koje kroz njega prolaze.
06
Digitalizacija je „puno više pogodila medije nego što je samu struku odnosa s javnošću,” jer „model naplate sadržaja u digitalnom svijetu nigdje zapravo nije zaživio kako spada.” Dok je digitalna transformacija promijenila PR kanale, ona je temeljno poremetila poslovne modele medija. Vrijednost informacije sada je odvojena od njezine distribucije, prisiljavajući tradicionalne medije da razmišljaju o prihodu izvan samog sadržaja.
07
„Stanje permanentne krize” pandemije stvorilo je „veliku priliku, ali i veliku odgovornost” za PR, jer je „intenzivnija komunikacija nužna za vrijeme krize.” Kriza nije samo prijetnja; ona je trenutak kada komunikacija postaje nezamjenjiva. Za PR profesionalce, dugotrajna kriza znači proširenu ulogu i povećanu potražnju, dokazujući da je njihova vrijednost najočitija kada su ulozi najveći.
08
Agencija Media Val se reorganizirala tijekom pandemije, dovodeći Ninu Išić Međugorac kao izvršnu direktoricu 1. travnja 2020., jer model „pet partnera” „više nije mogao funkcionirati” za tim od „preko trideset ljudi.” Kriza je idealno vrijeme za preispitivanje i restrukturiranje internih operacija. Ono što je funkcioniralo za manji tim vlasnika-operatera neće moći rasti. Pritisak vanjskih događaja može prisiliti nužne unutarnje promjene koje bi inače bile odgođene.