·
Sve epizode
Ana Tomić
Ana Tomić
Epizoda · #729

MEDIJATOR Ana Tomić

Gost Ana TomićUređuje Srđan Šimac3. svibnja 2026.

Stvarno i duboko vjerujem da smo mi ljudi, u svojoj prirodi, zapravo i dobri i puni ljubavi i razumijevanja, da se nekako po putu života dogode razne stvari zbog kojih ljudi počnu vjerovati više lošim stvarima. Svi ljudi griješe, ali ne bih rekla da su ljudi loši, zapravo često imam osjećaj da takvi ljudi nisu ni zlobni, nego su jako nesretni i mislim da je to jako važna razlika. Kada nekoga etiketiramo kao zlobnu osobu, automatski ju gledamo kao neprijatelja, a drugi ljudi nisu naši neprijatelji. Zato često volim i na radionicama reći drugi ljudi nisu protiv nas, oni su za sebe, istaknula je u razgovoru za Poslovni FM Ana Tomić, trenerica nenasilne komunikacije. U podcastu Medijator, u razgovoru s urednikom i voditeljem Srđanom Šimcem, Tomić elaborira različite okolnosti i načine kako je i u kojem trenutku potrebno reagirati.

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Ana Tomić, unatoč nježnom nastupu i toplini koju zrači, bavi se temama koje su sve samo ne nježne: nenasilna komunikacija, otpor, rješavanje sukoba. Srđan Šimac, voditelj emisije, opisuje je kao „tihu vodu koja brege dere“ – i to je jedna od najsnažnijih lekcija njezine priče. Kao trenerica nenasilne komunikacije i studentica teologije, Ana donosi duboko ljudski pristup rješavanju nesuglasica. <br><br>Razgovor s njom preokrenut će vaše razumijevanje ljudske prirode i pokazati vam kako se istinska snaga krije u empatiji i razumijevanju. Saznat ćete zašto ljude ne treba etiketirati kao „zle“, već kao „nesretne“ — i zašto je ta razlika ključna za svaku interakciju, bilo u poslu, bilo u životu.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

01
Profesorica Rafai je knjigu Marshalla Rosenberga o nenasilnoj komunikaciji davala besplatno, uz jedan uvjet: da je stvarno pročitaš. Ana je osjetila „odgovornost“ da to i učini, i tek tada se otvorila cijelom tom svijetu. Najdublje lekcije često ne dolaze kroz plaćene tečajeve, već kroz neplaniranu obvezu koju sami sebi nametnemo.
02
Ljudi nisu zli, kaže Ana Tomić, već su često samo nesretni. To je ključna razlika: kad nekoga proglasiš zlim, stvaraš neprijatelja; kad razumiješ da se bori sa svojom nesrećom, otvaraš put empatiji. Drugi nisu protiv tebe, oni su samo za sebe.
03
Razlika između „slušati“ i „zaista čuti“ nije samo semantička, već operativna. Primjer šefa koji „sluša“ zaposlenike, ali ne primjenjuje njihove povratne informacije, pokazuje da bez konkretne akcije slušanje ostaje prazan zvuk. Ako ne djeluješ na ono što čuješ, nisi ni slušao.
04
Menadžer čini da se osjećaš svjestan njegove važnosti, lider te čini svjesnim vlastite važnosti. To je pravi test vodstva: ako tvoja prisutnost ne osnažuje druge, već samo tebe, onda ne vodiš, već samo upravljaš.
05
Ne možeš biti odgovoran za tuđe osjećaje, ali mora ti biti stalo do toga kako tvoje riječi utječu na njih. Taj osjećaj, kaže Ana, „ne možeš fejkat.“ Autentična briga je jedina valuta koja gradi povjerenje; sve ostalo je samo gluma.
06
Sklonost uspoređivanju, vrednovanju i etiketiranju drugih, pogotovo onih koji su „drugačiji od nas,“ najveća je prepreka istinskoj komunikaciji. Svaka ladica koju otvoriš za drugoga, zatvara vrata razumijevanju.
07
Ana Tomić, studentica teologije, završava diplomski rad o nenasilnom otporu. To nije akademska distanca, već duboko uvjerenje: najveća snaga u sukobu često leži ne u agresiji, već u principima koji se čine suprotnima, ali na kraju mijenjaju društvo.