MEDIJATOR Rade Radolović 2

Gošća Rade RadolovićVodi Srđan Šimac3. svibnja 2026.

Rade Radolović

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Od glumca, majstora pozornice i prisutnosti, obično se očekuje da je imun na tremu. Ipak, Rade Radolović, profesionalni glumac i trener javnog nastupa, otvoreno priznaje da osjeća tremu – onu uzbudljivu, ali i onu koja paralizira. Ta iskrenost, otkrio je, ne umanjuje njegov autoritet; ona ga pojačava. Na svom prvom podcastu Rade priča kako je upravo to ranjivo priznanje, koje je u početku preispitao prijatelj iz poslovnog svijeta, postalo razlog zašto su neki polaznici odabrali njegove radionice. „Skrivanje treme je veći neprijatelj”, kaže, a ta rečenica otvara put prema dubljem razumijevanju autentičnosti u javnom nastupu. U razgovoru s voditeljem Srđanom Šimcem, Rade ne priča samo o glumačkim tehnikama, već o tome kako su ga životne turbulencije i podrška mentora usmjerili da sam postane mentor. Čut ćete kako gluma, daleko od obmane, postaje „traganje za istinom” i kako se to pretače u lekcije o ljudskoj komunikaciji, ranjivosti i moći iskrenosti.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Rade Radolović, profesionalni glumac i trener javnog nastupa, na svom prvom podcastu otvoreno priznaje da ima tremu. Prijatelj iz poslovnog svijeta ga je upozorio da to ne govori, no jedna polaznica radionice kasnije je rekla da ju je odabrala upravo zato što je Rade u intervjuu priznao da ponekad ima tremu. Najveći neprijatelj javnog nastupa nije trema sama, već njezino skrivanje. Priznanjem ranjivosti ne gubite autoritet, već gradite povjerenje – to je znak snage, a ne slabosti.

Rade citira Ljubu Tadića: „Gluma nije laganje. Gluma je traganje za istinom.” Ako glumu, koja se često percipira kao obmana, shvatimo kao potragu za istinom, onda je i svaka autentična komunikacija zapravo potraga za istinskom vezom s drugima. Ne radi se o savršenstvu, već o iskrenosti.

Rade objašnjava da stvarno voli pomagati ljudima jer su njemu kroz život, u najvećoj mjeri, pomogli edukatori i mentori kroz turbulentno djetinjstvo. Najjači pokretač za pomaganje drugima često dolazi iz vlastitog iskustva ranjivosti i primljene pomoći. Ono što je vas stabiliziralo i usmjerilo, to ćete najiskrenije i najučinkovitije moći pružiti drugima.

Radeve prve uspomene vezane za glumu su baka koja mijenja glasove dok čita priče, djeca koja se igraju uloga u kvartu, pa i brat Borko Perić koji ga poziva u dramski studio gdje se „tako igramo”. Put prema pozivu često ne počinje s planom, već s najčišćom formom igre i slobodnog izražavanja. Ne tražite odmah 'karijeru', već ono što vas je kao dijete prirodno privlačilo.

Kad je Rade kao dijete došao u dramski studio, shvatio je da su neki drugi „puno bolji” i osjećao se izgubljeno, bez alata. Tek na Akademiji, kod profesora Bore Stjepanovića, dobiva „tehnike, vježbe i alate” koji mu pomažu da postigne uspjeh. Talent je početna iskra, ali osjećaj gubitka i nedostatka alata često je signal da vam je potrebno sustavno obrazovanje. Prava edukacija ne guši talent, već ga bruši i daje mu sredstva za reprodukciju uspjeha.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema