·
Sve epizode
Anja Oppenheim Barešić
Epizoda · #727

MISLIŠTE Anja Oppenheim Barešić

Gošća Anja Oppenheim BarešićVodi Sandro Kraljević3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Anja Oppenheim Barešić provela je desetljeće u korporativnom HR-u, no istovremeno ju je žuljala želja za kliničkom psihologijom i individualnim radom. Umjesto da bira između ta dva svijeta, odlučila je stvoriti vlastiti, otvarajući Psihopeju — tvrtku koja joj omogućuje da spaja organizacijsko savjetovanje i individualnu psihoterapiju. Njezin prelazak u poduzetništvo nije bio samo poslovni potez, već i putovanje etičke ravnoteže. Kako pomiriti fokus na organizacijsku produktivnost s prioritetom dobrobiti pojedinca? Anja otvoreno govori o izazovima nošenja "dva šešira" i kako razdvojiti uloge da bi se izbjegli rizici. Razgovor s Anjom rasvjetljava kako se gradi posao na sjecištu prividno nespojivih interesa, ali i kako se stvara autentičan *wellbeing* u tvrtkama. Naučit ćete zašto univerzalna rješenja rijetko funkcioniraju i kako prepoznati što je zaista važno za dobrobit zaposlenika — i zašto su lideri u tome ključni.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Anja kaže da u svom radu "ne može ta dva šešira nositi istovremeno", misleći na uloge psihoterapeuta i HR konzultanta. Spojiti takve uloge je moguće, ali zahtijeva stalnu svijest o tome koju preuzimate u danom trenutku, jer miješanje uloga s različitim etičkim postavkama nosi veliki rizik.
02
U HR-u je "u centru organizacija, dok je u psihoterapiji ipak u centru pojedinac," kaže Anja. Taj temeljni raskorak u fokusu čini etičku liniju između uloga iznimno tankom — ako ne razgraničite jasno tko je vaš primarni klijent, lako ćete pojedinca navesti na krivi trag.
03
Anja je dugo tražila poziciju koja bi spojila kliničku i organizacijsku psihologiju, dok joj se odgovor nije iskristalizirao u pitanju: "A što ako ja ne tražim organizaciju, nego je ja zapravo trebam stvoriti?" Ponekad idealna pozicija ili tvrtka ne postoji; ako vas muči dilema između dviju strasti, jedini način da ih spojite jest da sami izgradite strukturu koja će to omogućiti.
04
Iako je imala podršku obitelji i bivšeg poslodavca, Anju je najviše iznenadila "podrška nekih ljudi koji s kojima sam bila možda čak u nekom površnom kontaktu." Dok je podrška bliskih ljudi temelj, pravi vjetar u leđa za iskorak u nepoznato često dolazi iz šire mreže poznanika — oni su ti koji otvaraju vrata i daju prilike bez predrasuda.
05
Anja kaže da "postoji onoliko *wellbeing* definicija koliko postoji firmi" te da je "*one size fits all* pristup zapravo pogrešan." Efikasni *wellbeing* programi nisu gotova rješenja s police, već moraju proizaći iz specifičnih potreba i kulture svake organizacije. Prvo identificirajte te potrebe, pa tek onda gradite program.
06
Anja, iako psihologinja, kaže da će nekome "možda više koristiti da ode na badminton sa svojim članovima tima negoli da zaista ode kod psihologa." Čak i najkvalitetniji programi neće uspjeti ako se ljudima nameću; pravi *wellbeing* stvara se ponudom "švedskog stola" različitih opcija, gdje svatko može odabrati ono što njemu osobno pomaže da bude zadovoljniji.
07
Anja naglašava da su "voditelji zapravo ambasadori *wellbeinga*" i da bi njezin prvi potez bio "napraviti *onboarding* voditelja." Bez aktivnog angažmana i razumijevanja lidera, *wellbeing* inicijative su osuđene na propast — oni su ti koji moraju biti prvi promotori i podržavatelji programa kako bi on zaživio u tvrtki.