·
Sve epizode
Nataša Jokić Begić
Epizoda · #157

MISLIŠTE Nataša Jokić Begić

Gošća Nataša Jokić BegićVodi Sandro Kraljević3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Razgovor počinje ključnom distinkcijom za svakoga tko se nosi s neizvjesnošću: razdvajanjem straha od anksioznosti. Strah je, objašnjava klinička psihologinja Nataša Jokić Begić, reakcija na sadašnju opasnost, dok je anksioznost strepnja od nečega što bi se *moglo* dogoditi u budućnosti. Upravo ta razlika leži u srži razumijevanja zašto je anksioznost, premda nužna za opstanak, istovremeno toliko razorna za poduzetnički duh. Profesorica Jokić Begić, s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u ovoj epizodi ne daje univerzalne savjete za smirenje, već otvara prostor za prepoznavanje: kada briga postaje patološka? Kada prestajemo kontrolirati tjeskobu, a ona počinje kontrolirati nas? Njezin rad s poduzetnicima otkriva specifične izvore tjeskobe – od broja zaposlenih do vanjskih, birokratskih prepreka – dajući uvid u to kako sačuvati kvalitetu života dok se gradi posao. Slušatelji će nakon ove epizode jasnije vidjeti tanku liniju između zdrave opreznosti i paralizirajuće strepnje, i shvatiti zašto je važno naučiti prepoznati kada briga radi za vas, a kada protiv vas.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Anksioznost nije strah. Strah je kada se bojimo nečega što je prisutno u sadašnjosti, dok je anksioznost, kako kaže profesorica Jokić Begić, "stanje predviđanja budućnosti radi koje se brinemo". Ona je nužna emocija koja nas priprema na potencijalne opasnosti – poput pogleda lijevo-desno prije prelaska ceste. No, postaje patološka kada ona kontrolira pojedinca, a ne obrnuto, pretvarajući nužnu budnost u paralizirajuću preokupaciju.
02
Primjer koronavirusa, gdje je "vjerojatnost da se čovjek zarazi od toga minimalna... a pogledajte koja vrsta tjeskobe i anksioznosti je zavladala", pokazuje ključnu razliku. Patološka anksioznost nastaje kada se pretjerano brinemo o nečemu što ima vrlo malu vjerojatnost da se dogodi, ponašajući se kao da se opasnost već ostvaruje. Problem je u disproporciji između stvarne prijetnje i intenziteta brige.
03
"Do sad sam sve o čemu smo se brinuli se nije dogodilo tako, a ono što nam je živote promijenilo nikad nam nije ni palo na pamet." Ova misao profesorice Jokić Begić preokreće uobičajeno razmišljanje o brizi. Često se briga usmjerava na scenarije koji se nikada ne ostvare, dok stvarni preokreti u životu dolaze nepredviđeni. Prestanite brinuti o onome što se "najvjerojatnije neće dogoditi" i fokusirajte se na ono što je pred vama.
04
Iako anksioznost sama po sebi nije štetna za tijelo, kronična tjeskoba "uništi kvalitetu života", jer tijelo je stalno napeto, a ljudi se osjećaju "kao da su na rubu". Život prolazi, a vi ste zarobljeni u brigama o imaginarnoj budućnosti koja se u pravilu nikad ne dogodi, kradući vam radost sadašnjosti.
05
Kako broj zaposlenih raste, naročito nakon deset, a pogotovo prema trideset, poduzetnici se, primjećuje gošća, susreću s novim tjeskobama: "Što mi se događa iza leđa, da li se kuju neke zavjere protiv mene?" Širenje tvrtke donosi nove razine brige – od paranoje o zavjerama do gubitka uvida u sve zaposlenike. Poduzetnik mora prihvatiti da ne može kontrolirati sve, inače će ga tjeskoba oko "nevidljivih" procesa izjedati.
06
Žene poduzetnice suočavaju se s "nekoliko dodatnih uloga i briga oko različitih polja" – uz posao su još i "mama i domaćica i supruga i kćer". U tradicionalnom društvu, ženski poduzetnički put opterećen je višestrukim ulogama i očekivanjima izvan poslovne domene. To stvara dodatne izvore stresa i brige koje muški poduzetnici rijetko doživljavaju u istom obimu.
07
Hrvatski poduzetnici imaju "dodatnu brigu" koja nije samo subjektivna, već objektivna "radi nesređenih okolnosti vani" – birokracija, administracija, neplaćeni računi. Ne samo unutarnji, već i vanjski faktori poput neuređenog poslovnog okruženja mogu biti značajan izvor tjeskobe. Odgovoran poduzetnik u takvoj situaciji nosi teret sistemskih problema koji su izvan njegove kontrole.