·
Sve epizode
Ankica Mamić i Manuela Čelić Marušić
Epizoda · #343

MOJA MIROVINA Ankica Mamić i Manuela Čelić Marušić

Gošća Ankica Mamić i Manuela Čelić MarušićVodi Marijana Matković3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Mirovinski sustav u Hrvatskoj, pogotovo drugi stup, rijetko je tema koja budi strastvenu javnu raspravu. Češće je predmet apatije ili osjećaja bespomoćnosti. No, Ankica Mamić, koja se i sama približava mirovini, primijetila je dublji problem: preko dva milijuna hrvatskih građana vlasnici su mirovinskih fondova, a da toga uopće nisu svjesni. Kako kaže, često zaboravljaju da se tu radi o njihovom novcu. To ju je potaknulo da pokrene udrugu koja okuplja osiguranike drugog i trećeg mirovinskog stupa, uz Manuelu Čelić Marušić kao izvršnu direktoricu. U razgovoru s Marijanom Matković, Ankica i Manuela otvaraju brojna neugodna pitanja o transparentnosti, upravljanju i, prije svega, financijskoj pismenosti hrvatskih građana. Raspravljaju o tome zašto sustav nije dobar, zašto mora biti bolji i kako se boriti protiv nepovjerenja koje je uzelo maha. Ovo je razgovor o tome kako se osobna financijska budućnost, u zemlji s niskim kapacitetom za štednju i visokim nepovjerenjem u institucije, prelama kroz neznanje i pasivnost. Naučit ćete zašto je nužno preuzeti aktivnu ulogu u upravljanju vlastitim novcem, čak i kada se čini da je sustav protiv vas.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Ankica Mamić, blizu mirovine, primijetila je da se u javnom diskursu često spominje kako bi mirovinski fondovi trebali nešto učiniti, a onda je shvatila da su „preko dva milijuna hrvatskih građana zapravo vlasnici mirovinskih fondova, a ne društva za upravljanje“. Osobni interes, potaknut spoznajom da je riječ o vlastitoj imovini, često je najsnažniji pokretač za prepoznavanje šireg problema i djelovanje.
02
Nevjerojatan podatak da više od devedeset sedam posto građana uopće ne bira društvo za upravljanje mirovinskim fondom Ankica Mamić slikovito uspoređuje s davanjem novčanika slučajnom prolazniku na cesti. To nije samo znak nepovjerenja u sustav, već i duboke ravnodušnosti prema vlastitoj financijskoj budućnosti — kada je stvar prepuštena algoritmu, ona je prepuštena zaboravu.
03
Manuela Čelić Marušić jasno kaže da trenutna mirovinska situacija „apsolutno dobro nije“ i da se to neće poboljšati s obzirom na demografske i gospodarske trendove. Ponekad je potrebno čuti izravnu ocjenu stanja kako bismo shvatili da promjena nije opcija, već nužnost, bez obzira na složenost problema.
04
Iako zakon kaže da je imovina u drugom stupu osobna imovina njegovih članova, Manuela Čelić Marušić ističe da njome „ne možemo raspolagati danas uopće“. Kada se proklamirano vlasništvo ne pretvara u stvarnu kontrolu ili mogućnost raspolaganja, to stvara jaz između obećanja sustava i realnosti za građane, potičući nepovjerenje.
05
U Hrvatskoj, polovica građana ne može pokriti iznenadni trošak u visini jedne mjesečne plaće, što Manuela Čelić Marušić navodi kao ključni razlog zašto je teško poticati privatnu štednju. Prije nego što se građanima savjetuje da više štede, valja se suočiti s temeljnim ekonomskim problemom – nedostatkom raspoloživog dohotka za tu štednju.
06
Hrvati vjeruju jedino nekretnini, kaže Ankica Mamić, što dovodi do bizarnih cijena kvadrata stanova usred smanjenja broja stanovnika. Kulturno uvjetovano nepovjerenje u financijske instrumente usmjerava štednju u jednu vrstu imovine, stvarajući tržišne anomalije i propuštene prilike za diversifikaciju.
Istraži dalje
ScenarijiPoslovni izazoviKarticeEdukativne karticeVremenska crtaEvolucija tema