PAMETNA HRVATSKA Mario Ljubičić, powered by Janaf

Gost Mario LjubičićUređuje Marijana Matković3. svibnja 2026.

Iz Imotskog stiže robot budućnosti: Rinno nije programiran – on razumije Ako humanoidnog robota Rinna pitate „Tko si ti?”, duhovito će odgovoriti: „Ja sam Rinno, jedini robot koji nije otišao na rad u Njemačku iz Imotskog”. I inače se voli šaliti i na većinu škakljivih pitanja, ili na ona za koja nema spreman odgovor, ‘izvući’ će neku šalu, i to na dalmatinskom dijalektu, jer je inovatoru Mariju Ljubičiću, koji ga je stvorio, stalo do toga da očuva i duh kraja iz kojeg dolazi. Rinno, čije ime dolazi od „Responsive Intelligent Neural Network Operator”, zamišljen je kao robot koji samostalno donosi zaključke na temelju percepcije svijeta oko sebe. Prepoznaje predmete poput čaše ili žlice, procjenjuje kako ih uhvatiti, snalazi se u prostoru i uči kroz iskustvo. Njegov razvoj ide korak po korak – kroz više prototipova, bez preskakanja faza. Urednica: Marijana Matković

Mario Ljubičić

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

U Imotskom je rođen Rinno, humanoidni robot, visok metar osamdeset, težak šezdeset kila. Ako ga pitate tko je, duhovito će odgovoriti: "Ja sam Rino, jedini robot koji nije otišao na rad u Njemačku iz Imotskog." Njegov tvorac, Mario Ljubičić, želio je da robot ima dalmatinski duh i dijalekt, kao i sposobnost da samostalno donosi zaključke i uči kroz iskustvo. Rinno nije samo stroj; on je osobnost. No, priča o Rinnu nije priča o klasičnom tehnološkom startupu. Mario Ljubičić je deset godina učio, borio se, griješio i sam financirao svaki korak svog razvoja – od električnog automobila koji je vozio sam, preko bicikala koji su "pričali", do vlastitih CNC strojeva i robota za zavarivanje. Sve je to radio iza kuće, na kiši, čuvajući opremu ispod kreveta, suočavajući se s dugovima i gubicima, ali nikada ne odustajući od učenja. Ova epizoda nije samo o robotu koji razumije, već o upornosti, samoukom putu i nekonvencionalnom pristupu koji je stvorio nešto sasvim novo. Otkrijte kako se ideja rađa iz najpraktičnijih potreba i kako se budućnost gradi, korak po korak, iz srca Dalmacije.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Kad Rinna pitate "Tko si ti?", odgovara: "Ja sam Rino, jedini robot koji nije otišao na rad u Njemačku iz Imotskog." U vrijeme kad svi traže globalnu prepoznatljivost, Mario Ljubičić je svom robotu dao lokalni dalmatinski duh. Autentični lokalni karakter, pa čak i dijalekt, mogu biti jači magnet od generičke globalne poliranosti.

Mario Ljubičić je deset godina učio i razvijao proizvode, od električnog automobila do bicikala, a sve je sam financirao i radio iz nule. Prava inovacija ne dolazi kao bljesak, već kao dugogodišnji, samouki put. Svaki prototip, svaki neuspjeh, gradi znanje koje je tek tada temelj za ono veliko.

Svoj prvi električni automobil zavarivao je iza kuće na kiši, a aparat za zavarivanje je čuvao ispod kreveta jer nije imao garažu. Nedostatak idealnih uvjeta nije prepreka, već katalizator. Prava posvećenost znači pronaći način s onim što imaš, a ne čekati savršene okolnosti ili velika ulaganja.

Izgradnja autonomnog električnog automobila 2016. godine, koji je sam vozio i bio predstavljen i premijeru, nije postala biznis, već "skup kompleksnih postavki" na kojima je učio. Ponekad je proces izgradnje nečeg složenog vredniji od samog proizvoda. Takvi projekti služe kao skupa, ali neprocjenjiva škola koja te priprema za ono što tek dolazi.

U proizvodnji bicikala, Mario je sam napravio CNC strojeve, strojeve za brizganje plastike, pa čak i robota G-bota koji je vrijeme zavarivanja bicikla smanjio s dva sata na deset minuta. Umjesto kupnje skupih strojeva, izgradnja vlastite automatizacije ne samo da rješava proizvodne probleme, već stvara i novo znanje i tehnologiju koja se može primijeniti na sljedeći projekt.

Nakon uspješne tvrtke s biciklima, Mario je prodao svoj udio i napustio tim da bi sam, godinu dana, radio na Rinnu, jer "nije mogao iskomunicirati" takav kompleksan skok u robotiku. Kad je sljedeći korak toliko ispred postojećeg tima da ga je teško prenijeti, ponekad je jedini put da se krene sam. Dokazuješ koncept, a tek tada ga širiš.

Ideja za Rinna rodila se iz Marijeve potrebe za "pouzdanim radnikom" u vlastitoj proizvodnji bicikala, koji bi surađivao i pratio ga. Najdublje inovacije često dolaze iz rješavanja vlastitih, internih, praktičnih problema. Ono što tebi nedostaje u poslovanju, može postati rješenje koje nitko drugi nije ni zamislio.

Govori o tome kako je bio "satrt" s 200 tisuća eura duga i neisporučenih narudžbi iz posla s biciklima, ali je izašao "čista obraza" i naučio lekcije. Neuspjesi i financijski pritisci nisu kraj, već dio učenja. Važno je iz njih izaći s čistim računima i jasnim lekcijama, kako se iste greške ne bi ponavljale.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema