POSLOVNA ŠPICA Željko i Kristijan Ilić

Gošća Željko i Kristijan IlićVodi Saša Petar3. svibnja 2026.

Željko i Kristijan Ilić

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

U svijetu koji se sve više okreće jednokratnim stvarima, gdje se odjeća i obuća kupuju i bacaju bez razmišljanja, opstanak i uspjeh obiteljskog zanata zvuči gotovo kao bajka. No, priča obitelji Ilić, postolara iz Zagreba, pokazuje da to nije samo moguće, već i da je to smjer u kojem se vraćamo. Njihova radionica posluje od 1967. godine, a u njoj se danas susreću Željko, majstor zanata, i njegov sin Kristijan, treća generacija, koji je u obiteljski posao unio svježinu digitalnog doba. Iako po struci nije postolar, Kristijan je brzo shvatio da krv nije voda, pa se bacio u učenje, donoseći sa sobom i nove načine komunikacije s klijentima. Danas imaju toliko posla da jednostavno nemaju vremena za izradu nove obuće, već se fokusiraju isključivo na popravke. Njihov primjer jasno pokazuje da vrijednost nije samo u novim stvarima, već u dugotrajnosti i znanju koje se prenosi s koljena na koljeno. Poslušajte kako se mijenja percepcija zanata i zašto se isplati ulagati u kvalitetu, a ne u brzu potrošnju.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Željko i Kristijan kažu da im je „prošli tjedan jedno desetak novih došlo”, sve „po preporuci”. U poslu koji traje generacijama, najveći budžet za marketing je onaj koji ne postoji: usmena predaja. Kad ljudi sami hvale, to je jedina stvarna potvrda da kvaliteta radi svoj posao.

Kristijan je, kao sanitarni tehničar i fizioterapeut, isprva imao predrasude prema postolarstvu, ali danas mu ljudi, kad spomene zanimanje, prilaze „kao da sam doktor”. U doba kad svi teže digitalnom, majstorstvo u zanatu postaje rijetkost i stječe novi ugled. Znanje koje se prenosi rukama danas privlači više pažnje nego ikad.

Dok se 90-ih kupovala „kineska roba” i „cipele za mrtvace”, Željko primjećuje kako se „zadnjih deset, petnaest godina” ljudi vraćaju kupnji kvalitetne obuće. Svijest o važnosti kvalitetne cipele, ne samo za udobnost već i za zdravlje, vraća se na velika vrata. Umjesto brzog bacanja, ljudi sve više traže dugotrajnost.

Posla imaju toliko da „jednostavno nemaju više vremena i za izradu novih” cipela, već se fokusiraju isključivo na popravke. U potrošačkom društvu koje potiče kupnju novog, preokret je kad se posao vrti oko popravka. To pokazuje da se najveća vrijednost stvara produžavanjem vijeka trajanja stvari, a ne stalnim stvaranjem novih.

Od „tristotinjak poslovnih radionica” u Zagrebu prije desetak godina, danas ih je ostalo samo „trideset i osam”. Rijetkost stvara vrijednost. Kad se broj majstora u nekom zanatu drastično smanji, oni koji ostanu postaju nezamjenjivi, a njihovo umijeće dobiva na važnosti i cijeni.

Saša Petar predlaže Kristijanu da pokrene blog „Zdrava noga”, čime bi se pozicionirao kao majstor koji prodaje i znanje, ne samo popravak. Prava vrijednost zanata nije samo u popravku, već i u znanju koje stoji iza njega. Dijeljenje savjeta o održavanju ili zdravlju pretvara uslugu u sveobuhvatno rješenje i gradi dublje povjerenje.

Željko naglašava da se „ne smije šparati” na kvalitetnom materijalu jer je to ključno za dobar i trajan popravak. Štednja na materijalu u zanatskom poslu je kratkovidna. Dugoročno zadovoljstvo kupca i ugled radionice ovise o tome da svaki popravak bude trajan, a to se postiže isključivo provjerenim materijalima.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema