POSLOVNI ĐIR Antonija Vuletić i Luka Cvitan

Gost Antonija Vuletić i Luka CvitanUređuje Ojdana Koharević3. svibnja 2026.

Mladi arhitekti bi po završenom fakultetu najprije trebali učiti od starijih, renomiranih kolegica i kolega, a zatim se okušati u svojoj tvrtki. Poduzetnički put je težak, pun izazova, nerijetko riskantan, no vrijedi pokušati. Tako o svom pozivu govore mladi splitski arhitekti Antonija Vuletić i Luka Cvitan, životni i poslovni par, vlasnici tvrtke 'Prostorne taktike', gosti u prvom Poslovnom điru nakon ljetne pauze, koje je ugostila urednica i voditeljica Ojdana Koharević. #574/S23.

Antonija Vuletić i Luka Cvitan

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Neke od najvažnijih poslovnih odluka donesu se usput, u šetnji, bez previše planiranja. Upravo tako je nastala tvrtka Prostorne taktike, kad su mladi arhitekti Antonija Vuletić i Luka Cvitan, životni i poslovni partneri, shvatili da im se ne sviđa tadašnja ponuda poslova. Otvoriti vlastiti ured? Zašto ne, pa uvijek se može i zatvoriti, pomislili su. Od te je ležerne rečenice do otvaranja ureda prošlo tek mjesec dana. Pet godina kasnije, Prostorne taktike su rasle od malih projekata do složenih cjelina, uključujući most u Trogiru i prvu nagradu za Centar akutne medicine splitske bolnice. Antonija i Luka ne bježe od izazova, dapače, svjesno biraju projekte koje tipološki još nisu radili. Upravo u toj predanosti stalnom učenju i širenju vlastitih granica leži ključ njihova rasta. Razgovor s Ojanom Koharević otkriva kako se gradi ambiciozan arhitektonski ured, korak po korak, s upornošću i otvorenim umom.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Odluka o pokretanju vlastitog ureda, kako Antonija priznaje, “nije bila niti malo unaprijed planirano” – od usputne rečenice u šetnji do otvaranja ureda prošlo je tek mjesec dana. Katkad najveće životne odluke počinju s niskim ulogom i stavom 'pa što bude, bude', umjesto s detaljnim poslovnim planom.

Luka Cvitan, nakon pet godina poslovanja, kaže da “nemamo još uvijek feeling da smo na samom početku, da je još puno toga za napraviti.” Za ambiciozne osnivače, rast nije odredište, već neprekidan proces. Taj osjećaj “početka” tjera na stalno usavršavanje.

Iako im je “baza uvijek bila privatni kapital,” Antonija i Luka “konstantno aktivno tražimo različite potpore” od ministarstava, gradova i županija. Državni poticaji rijetko su glavni motor rasta, no uporno traženje i malih potpora može biti vrijedan dodatak vlastitom kapitalu, pogotovo za specifične investicije poput digitalizacije ili zapošljavanja.

Njihov portfelj obuhvaća sve od malih pomoćnih građevina do dijelova cijelih otoka i bolnica, a Antonija jasno kaže: “Nije nam cilj isključivo se profilirati u jednoj stvari.” Iako specijalizacija obećava lakši put, svjesna odluka za raznolikost projekata donosi stalno učenje i širu relevantnost na tržištu.

Projekt splitske bolnice prihvatili su jer “nismo nikad radili tako velik projekt i takve namjene, toliko složena, a vjerovali smo da možemo tu ostvariti neki rezultat.” Najveći skokovi u poslovanju često dolaze s projektima koji vas tjeraju izvan zone komfora, a povjerenje u sposobnost tima da odgovori na izazov otvara vrata novim razinama posla.

Ključne stvari u pobjedničkom dizajnu bolnice bile su “senzibilitet prema kontekstu” – uklapanje u teren, poštovanje postojeće arhitekture, izravne veze između starog i novog objekta te “fleksibilnost tlocrta.” Pobjednički pristup u velikim projektima često nije o grandioznim izjavama, već o dubokom razumijevanju okoline i optimizaciji za stvarne operativne izazove, poput nedostatka bolničkog osoblja.

O EU fondovima razmišljaju, no priznaju da je to “jedan jako veliki segment koji zahtijeva određen kadar ureda da se prebaci isključivo na funkcioniranje pod tim režimom.” Korištenje velikih fondova nije samo “besplatan novac”; to je strateška odluka koja traži posvećene resurse i jasan fokus, gotovo kao poseban odjel unutar tvrtke.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema