Dijana Purišić
Epizoda · #571
POSLOVNI ĐIR Dijana Purišić
Gošća Dijana PurišićVodi Ojdana Koharević3. svibnja 2026.
Dijana Purišić
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru
Slika društva s „puno direktora, a bez radnika“ zvuči gotovo kao crni vic, no Dijana Purišić, krojačica iz Splita, vidi je kao sve izvjesniju budućnost. Njezin zanat, nekad cijenjen i brojan, danas je gotovo ugrožena vrsta. Vodi Krojački obrt Lara, dokaz da se od toga i dalje može živjeti. Ali pitanje ostaje: tko će naslijediti te neophodne vještine kad se današnja generacija umirovi? Dijana ne samo da žali za situacijom, već se aktivno bori za budućnost u kojoj će se obrtnička zanimanja ponovno cijeniti. Kao nedavno izabrana članica Nadzornog odbora Udruženja obrtnika Split, njezina perspektiva nije samo osobna, već i sistemska. Ovaj razgovor razotkriva krizu koja nadilazi iglu i konac, tjerajući nas da razmislimo što gubimo dopuštajući da praktične vještine nestanu.
Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
„Imat ćemo puno direktora, a nećemo imati radnika,“ Dijana Purišić precizno sažima problem obrtništva. Njezina poanta nije samo kritika visokog obrazovanja, već upozorenje: društvo koje masovno gura mlade u akademske karijere, zaboravljajući na zanatlije, riskira da ostane bez temelja za svakodnevni život i razvoj.
02
Tržište je „preplavila sve jeftinija odjeća“, a istovremeno smo „djecu učili da je obrtništvo teško“ i da se više isplati ići na fakultet. Ova dvostruka sila, ekonomska i društvena, desetljećima je gasila obrtnička zanimanja. Nije riječ samo o tržišnoj utakmici, već o dubokoj poruci koja je zanate učinila nepoželjnima.
03
Dijana ne čeka da problem dođe do srednje škole; rješenje vidi u izlasku pred učenike sedmih i osmih razreda osnovne škole. Ključ nije samo informirati djecu, već i educirati roditelje – jer bez njihove podrške ni jedno dijete neće rado odabrati zanat. Budućnost obrta ne leži u kampanjama za upise, nego u ranom, sustavnom radu s cijelom obitelji.
04
Iako se ručni rad mnogima čini skupim, Dijana ističe da je to ulaganje u kvalitetu koja traje godinama, pa čak i generacijama. Prava vrijednost nije u niskoj cijeni nečeg jednokratnog, već u dugotrajnosti i osobnoj priči koju masovna proizvodnja nikad ne može ponuditi.
05
Udruženja obrtnika su „mali kotačić“ u borbi za opstanak zanata, kaže Dijana. Prava promjena ne može doći samo odozdo; potrebna je sustavna podrška Ministarstva obrazovanja i države, jer bez snažnog leđa, ni najbolja volja lokalnih udruženja neće pokrenuti stvari.
06
Bez obzira na to kako ga zvali – šalturica, krojačica, švelja – Dijana podsjeća da je to „častan, zahtjevan, ali kreativan posao“. Njegova vrijednost nije samo u zaradi, već i u osobnom zadovoljstvu stvaranja i održavanja nečega opipljivog, što je osjećaj koji je društvo prečesto zaboravilo.
07
„Dok nas ima, to znanje ne smije umrijeti s nama, jer kad umre, više nema povratka,“ kaže Dijana. Ne radi se samo o gubitku radnih mjesta, već o nepovratnom nestanku vještina koje su se gradile generacijama. Prenošenje zanata nije samo obrazovanje; to je spašavanje kulturnog nasljeđa.
08
Bez obzira jeste li direktor, doktor ili radnik u škveru, Dijana podsjeća da „neko obrtničko zanimanje u vašem domu vama treba.“ Zanati nisu stvar izbora, već praktične nužnosti – temeljne vještine koje podržavaju svakodnevni život, a ne samo luksuz.
09
Dijana se aktivno protivi masovnom odlasku mladih u inozemstvo, pitajući se „tko će ostati u našoj domovini i tko će nastaviti graditi i raditi ovo što sad imamo?“ Njezina poruka nije samo ekonomska, već domoljubna – bez obrtnika koji ostaju, zemlja gubi temelj svoje budućnosti.
10
Unatoč tmurnoj slici obrtništva, Dijanin obrt Lara je dokaz da „posla ima“ i da se od zanata „može jako lijepo živjeti“. Njezine brojne narudžbe pokazuju da potražnja postoji; problem je, čini se, više u percepciji i promociji, nego u stvarnoj neisplativosti.