·
Sve epizode
Duje Šegvić
Epizoda · #758

POSLOVNI ĐIR Duje Šegvić

Gošća Duje ŠegvićVodi Mojdana Koharević3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Splitski arhitekt Duje Šegvić poznat je po projektima koji dospijevaju i na stranice *Voguea*. No, iza glamura svjetskih magazina stoji svakodnevna borba s birokracijom i brzinom koja redefinira cijelu struku. Šegvić je odrastao okružen nacrtima, učeći od oca Ede Šegvića i majke Slavice, oboje iz građevinske struke, te akademika Dinka Kovačića. Njegov put je priča o kontinuitetu i promjeni, o nasljeđu koje se sudara s ubrzanim ritmom modernog poslovanja. U razgovoru s Mojdanom Koharević, Šegvić ne uljepšava sliku: arhitektura se danas radi brže, ali ne nužno bolje. Nekadašnje tjedne promišljanja zamijenila je potreba za hitnom isporukom, što, kako sam kaže, više oduzima nego daje kreativnosti. I dok se u Dalmaciji bori s materijalima poput kamena i stakla, te s urbanističkim 'džumbusom' koji je rezultat nepreciznih planova, Šegvić nudi jasan pogled na to kako se kreativnost, tradicija i moderni zahtjevi prepliću u jednom od najljepših, ali i najkompleksnijih graditeljskih krajolika. Čut ćete kako se u arhitekturi danas stoji, gdje je Hrvatska u odnosu na svijet, i zašto se, unatoč digitalizaciji, na građevinske dozvole i dalje čeka mjesecima. Otići ćete s jasnijom slikom o tome kako se u praksi balansira između vizije, zanata i nemilosrdnih rokova.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Nekadašnji nacrt je na stolu stajao mjesecima, dopuštajući promišljanje i detaljnu razradu, dok se danas sve radi 'na brzinu, moraš napraviti brzo'. Arhitekti, kako Šegvić kaže, ne rade brže da bi više zaradili, već da bi uopće uhvatili rokove – i tu je stvar: brzina ne donosi veću zaradu, nego je postala uvjet opstanka.
02
Iako je tehnologija ubrzala i olakšala izradu projekata, Šegvić sumnja da ih je i poboljšala. Manje vremena za promišljanje, kaže, znači da je arhitektura zbog brzine 'više izgubila nego dobila' – a tu je lekcija: alat koji ubrzava ne garantira bolji rezultat, već često kompromitira dubinu zanata.
03
Dok Hrvatska ima primjera svjetske klase, Šegvić smatra da smo kao struka i dalje 'dosta nazadni' jer se gubimo u 'legalizacijama nelegalnim objektima'. Kad se energija troši na saniranje prošlosti, umjesto na stvaranje budućnosti, to je kočnica za cijelu profesiju.
04
Čekanje na dozvole koje traje 'po šest mjeseci, godinu dvije' nije samo birokratska smetnja; to je poremećaj koji tjera investitore da odustanu ili promijene planove. Kad država ne poštuje vlastite rokove, ne gubi samo poduzetnik vrijeme – gubi se i povjerenje u sustav, a s njim i potencijalni projekti.
05
Prostorno-planske dokumentacije su 'često konfuzne, nedorečene' i ne daju arhitektima sigurnost. Kad pravila igre nisu jasna, svaka odluka postaje rizik – a to je prepreka koja ne koči samo kreativnost, već i stabilnost ulaganja.
06
Iako Dalmaciju karakterizira kamen, moderne vile uz more sve češće traže staklo i beton, jer 'investitori dolaze s nekim vizijama i željama' koje ne trpe tradicionalne škure ili male otvore. Ne diktira arhitekt materijale, već želja klijenta – a to znači da se duh mjesta danas mora tražiti u funkcionalnosti i ravnoteži, ne u doslovnom ponavljanju tradicije.
07
Nedostatak preciznog planiranja rezultira time da su dalmatinska naselja 'išarana' – mješavina modernih vila, starih kuća i loših novogradnji, što stvara 'džumbus'. Kad ne postoji jasan urbanistički putokaz, svaki novi objekt doprinosi kaosu, umjesto da obogaćuje cjelinu.