POSLOVNI ĐIR Juraj i Snježana Kukrić

Gošća Juraj i Snježana KukrićVodi Ojdana Koharević3. svibnja 2026.

Juraj i Snježana Kukrić

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Nije svaka dobra priča o uspjehu ispisana u uredima ili na burzi; neke nastaju za radnim stolom, u radionici, uz zvuk peći i miris rastaljenog stakla. Juraj i Snježana Kukrić, bračni par iz Splita, upravo su takvi. Ona je učiteljica, on je obrtnik, a zajedno su prošli put od amaterskog hobija do profesionalne proizvodnje staklenih proizvoda koji nose priču Dalmacije. Njihov obrt, JK Produkt, u svijetu je fuziranog stakla, gdje se obični materijali iz uvoza pretvaraju u jedinstvene suvenire i uporabne predmete. No, iza te ljepote krije se mukotrpan rad, tehnološki izazovi i, možda najvažnije, neprepoznat potencijal lokalnih kreativaca. U razgovoru s Ojdana Koharević, Juraj i Snježana otvoreno govore o tome kako država i lokalna samouprava propuštaju priliku da podrže obrtnike koji turistima nude ono što najviše traže – autentičnost. Saznat ćete zašto je za jedan stakleni proizvod potrebno puna dvadeset i četiri sata rada i zašto je važno da gradovi prestanu obrtnike gledati samo kao trgovce.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Snježanina prva tvrtka, Art Glass, krenula je kao istraživanje materijala i izazov, opisujući je kao nešto „pomalo istraživački“. Tek kada je Juraj preuzeo i uložio u „fuzirano staklo“, s „većim strojevima“ i „pećima“, posao je postao profesionalan. Prva iteracija ne mora biti konačna; ona je često samo poligon za ono što će netko drugi izbrusiti i pretvoriti u ozbiljan pothvat.

Za izradu jednog jedinog proizvoda od stakla potrebno je najmanje dvadeset i četiri sata, uz kompleksne procese pečenja na 850 stupnjeva i hlađenja. Ono što se na polici čini jednostavnim, u radionici je rezultat visokotehnološkog procesa, strpljenja i tolerancije na „dosta otpada i škarta“. Prividna lakoća gotovog proizvoda uvijek skriva složenost izrade.

Juraj je deset godina radio u prototipskoj modelarnici, gdje je naučio o izradi kalupa i tehnologiji materijala, što mu je poslužilo kao temelj za staklarski obrt. Najbolja škola za novi posao često nije formalno obrazovanje, već godine rješavanja problema u srodnom, ali naizgled drugačijem području.

„Sam sustav nije poticajan apsolutno za obrtnike,“ kaže Snježana, ističući da lokalne zajednice ne daju prostora umjetnicima i kreativcima da izlažu. Problem nije samo u novcu, već u vidljivosti: autentični proizvodi ostaju skriveni, a gradovi gube priliku da turistima ponude nešto originalno.

Turisti, kako kaže Snježana, „traže njušiti, gledaju, mirišu“ ne bi li pronašli originalne stvari, a ne „kineske proizvodnje“. Gradovi koji ne prepoznaju taj impuls i ne omoguće obrtnicima izlaganje, ne samo da gube prihod, već uskraćuju sebi ključni dio turističke privlačnosti.

„Ne može se ljudima davati zakupe prostora po istoj cijeni po kojoj rade trgovci,“ kaže Snježana. Tretiranje obrtnika kao običnih trgovaca, bez diferenciranih uvjeta, guši unikatnu ponudu i sprječava gradove da razviju autentičnu turističku priču, umjesto da je potiču.

Turisti žele „neki novi doživljaj,“ ne samo jesti i prošetati, kaže Juraj, prisjećajući se kako je gledanje izrade murano stakla u Veneciji rezultiralo kupovinom „pola radnje“. Pravi magnet za turizam nije samo gotov proizvod, već iskustvo i priča oko njegove izrade, a to je nešto što se mora aktivno prikazivati.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema