·
Sve epizode
Katarina Bešlić i Lorena Tadić
Epizoda · #659

POSLOVNI ĐIR Katarina Bešlić i Lorena Tadić

Gošća Katarina Bešlić i Lorena TadićVodi Ojdana Koharević3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

U srcu Banije, kraja koji je preživio rat i razorni potres, cvjeta jedna neobična priča o otpornosti i poduzetništvu. Tamo gdje se mnogi ne bi usudili ni započeti, dvije poduzetnice iz Petrinje, Katarina Bešlić iz tvrtke Kaktusi Bešlić i Lorena Tadić iz obrta Batljan-Tadić, ne samo da održavaju obiteljsku tradiciju proizvodnje cvijeća i kaktusa, već je i razvijaju. Njihova je priča o tome kako se nositi s katastrofom, nepovoljnim tržištem i birokracijom, a ipak pronaći put do uspjeha. Katarina i Lorena donose perspektivu rada u branši gdje se delikatnost biljaka susreće s brutalnom stvarnošću tržišta i stalnom potrebom za borbom. Razgovor s njima otkriva kako se gradi posao koji traje desetljećima, kako se mladi uključuju u obiteljsku tradiciju i zašto je, unatoč svim nedaćama, najvažnije nikad ne posustati. Naučit ćete zašto je upornost, a ne samo strast, ključna za opstanak, te kako se i u najtežim okolnostima može pronaći snaga za rast.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Katarina Bešlić opisuje kako je obiteljski posao, građen 60 godina, preživio rat, potrese i osobne tragedije, uvijek se dižući „k'o feniks iz pepela“. Prava otpornost nije samo preživjeti jednu katastrofu, nego svaku iskoristiti kao lekciju za sljedeću, pretvarajući nedaće u sve jaču odlučnost da se očuva ono što se gradilo generacijama.
02
Lorena Tadić, po struci arhitektonska tehničarka, nije dopustila da posao njezine bake i majke stane kad je baka otišla u mirovinu. „Nisam dala da to sve stane“, kaže. Budućnost obiteljskog posla često ne ovisi o nasljeđivanju strasti, već o odlučnosti mlađe generacije da nešto građeno desetljećima jednostavno ne prepusti zaboravu. Ponekad je odanost jači temelj od početnog interesa.
03
Katarina objašnjava da se ne može natjecati s uvoznim kaktusima iz Nizozemske u trgovačkim centrima, jer je „njihova cijena preniska, a moja je preskupa“. Ako ne možeš cijenom parirati uvozu, spas nije u rezanju troškova, već u traženju direktnih kanala i jedinstvene vrijednosti gdje kupac ne gleda samo cijenu.
04
Za Katarinu i Lorenu, „Praznik cvijeća“ u Splitu, gdje dobiju besplatan prostor na Rivi, ključna im je „prva financijska injekcija za sezonu“. Za malog, specijaliziranog proizvođača, jedan dobro pozicioniran događaj može biti važniji od mjeseci redovne prodaje. To nije samo prodajni kanal; to je kritična, rano-sezonska injekcija gotovine koja održava poslovanje ostatak godine.
05
Lorena ističe da uči „od naziva do koja biljka kako da se tretira do špriciva do, mislim svega u biti“ od svoje bake i majke, naglašavajući da je „iskustvo jako bitno“. U zanatima poput hortikulture, formalno obrazovanje je sporedno. Pravo majstorstvo dolazi kroz svakodnevni, praktičan rad s iskusnijima, gdje se golemi opseg specifičnog znanja upija samo kroz direktno iskustvo.
06
Katarina navodi da za prodaju proizvoda mora imati „biljnu putovnicu“, položiti ispite u Ministarstvu poljoprivrede i za korištenje sredstava, „sve se plaća“, i sve se obnavlja svakih pet do deset godina. Skriveni trošak poslovanja za malog proizvođača nisu samo sirovine; to je stalni, ponavljajući izdatak za usklađivanje s propisima i certifikatima. Ta administrativna prepreka djeluje kao porez na lokalnu proizvodnju.
07
Katarina, kao jedini veliki proizvođač kaktusa u Hrvatskoj, pokušava dobiti bespovratna sredstva, ali „uvijek nešto fali da vi ne možete zadovoljiti natječaj i dobiti sredstva“. Programi državnih potpora, unatoč svojim ciljevima, često ne uspijevaju pomoći upravo onim jedinstvenim tvrtkama koje žele podržati. Ako su kriteriji prekruti za nišnog proizvođača, sustav je postavljen za birokraciju, ne za poticanje inovacije.
08
Katarina želi svoj vrtni centar kaktusa pretvoriti u turističku destinaciju s edukacijom i izletima za škole i fakultete, gdje bi Turistička zajednica Sisačko-moslavačke županije trebala prepoznati taj „brend“. Kada se osnovni proizvod bori na tržištu, put do rasta možda nije u prodaji više istoga, već u preoblikovanju samog mjesta proizvodnje u iskustvo. Proizvod postaje razlog za dolazak, a mjesto postaje destinacija.