·
Sve epizode
Mirko Ljubičić
Epizoda · #505

POSLOVNI ĐIR Mirko Ljubičić

Gošća Mirko LjubičićVodi Ojdana Koharević3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Mirko Ljubičić, predsjednik Saveza pčelarskih udruga Splitsko-dalmatinske županije, donosi uvid u sektor koji je, kako sam kaže, „sladak kupcima, a nama pčelarima dosta gorak”. Njegova priča nije samo o medu, već o složenom plesu između prirode, tržišta i, često, apsurdne birokracije. U razgovoru s Ojanom Koharević, Ljubičić otvoreno govori o izazovima koji pčelarstvo u Hrvatskoj guraju na rub opstanka – od klimatskih promjena koje mijenjaju ritam prirode do novih pravilnika koji, umjesto da pomažu, stvaraju nelogičnosti. Čut ćete kako se u svijetu pčele uzgajaju na krovovima gradskih vijećnica i tvornica automobila, dok se u Hrvatskoj pčelare tjera u šumu. Ovaj razgovor otkriva koliko jedan sektor može biti paraliziran kada se birokratski kotači vrte presporo, a oni koji bi trebali štititi interese struke – to ne čine. Naučit ćete da je ponekad najveći neprijatelj posla neizvjesnost, čak i kada su fondovi nikad veći.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Novi prijedlog pravilnika o smještaju pčelinjih zajednica, umjesto jasnih smjernica, sadrži nelogičnosti poput zahtjeva da „pčelarsko vozilo u trenutku prijevoza pčela mora imati pratnju”, bez definicije što ta pratnja uopće znači. Zakoni koji ne objašnjavaju svoje vlastite uvjete samo stvaraju maglu tamo gdje treba biti jasnoća.
02
Dok se diljem svijeta, od Bijele kuće do krovova Porscheovih tvornica, gradovi hvale urbanim pčelinjacima, u Hrvatskoj se pčelare tjera „dva kilometra u šumu”. Ako propisi ignoriraju globalne trendove i uspješne primjere, ne štite struku, već je guraju u izolaciju.
03
Uloga Hrvatskog pčelarskog saveza u donošenju pravilnika svela se na to da prijedlog nije dostavio udrugama na proučavanje, pa su pčelari do dokumenta dolazili „na različite načine”. Kada krovna organizacija ne zastupa interese svojih članova na vrijeme, stvara vakuum koji iscrpljuje energiju i narušava povjerenje.
04
Iako je novi program EU povećao pčelarski fond na 28 milijuna kuna, pčelari ne mogu investirati u širenje ili kupnju opreme jer je „nacionalni pčelarski program stavljen van snage, a novo nemamo ništa”. Novac bez jasnih pravila nije poticaj, već frustracija koja paralizira cijeli sektor.
05
Prije petnaestak godina obitelj je mogla živjeti od stotinjak košnica, danas je to tri stotine, što je „jedna obitelj teško može uskladiti”. Klimatske promjene i tržišni pritisci tjeraju tradicionalne obrte na takvo skaliranje da ih to prebacuje iz obiteljskog u industrijski model, što mijenja samu bit posla.
06
Pčelari se moraju prilagođavati da je ono što je bilo u svibnju sada u lipnju, a u rujnu u studenom, no to „iziskuje malo više vremena i puno brže bi to išlo kada bi ostali subjekti odradili svoj dio posla na vrijeme”. Kada administracija kasni s podrškom, struka plaća dvostruku cijenu – i zbog promjena u prirodi i zbog zastoja u sustavu.
07
Umjesto da se fokusiraju na prilagodbu klimatskim promjenama, pčelari „gubimo energiju, gubimo vrijeme” prateći hoće li Ministarstvo ili Savez odraditi svoj posao. Neefikasna birokracija ne samo da usporava, već i iscrpljuje operativnu energiju koja bi trebala biti usmjerena na stvarne izazove poslovanja.
Istraži dalje
ScenarijiPoslovni izazoviKarticeEdukativne karticeVremenska crtaEvolucija tema