POSLOVNI ĐIR Saša Kozomara

Gošća Saša KozomaraVodi Bojana Koharević3. svibnja 2026.

Saša Kozomara

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Prebaciti se iz javnog zdravstva u privatni sektor – i to ne s gotovim kapitalom ili uhodanim vezama, već kao „potpuni anonimac“ – potez je koji malo tko povlači. Dr. Saša Kozomara, vlasnik splitske Poliklinike Oftalma, učinio je to 2007. godine, nakon više od dva desetljeća u zdravstvu. Danas, s impresivnih 22.000 pacijenata godišnje, njegova priča nije samo o uspjehu, već o putu koji je, kako sam kaže, bio „trnovit“ i koji traži bitno drugačiji pristup od onog na koji su liječnici navikli. Kozomara otvoreno govori o razlozima zašto se malo mladih kolega odlučuje na privatni put, rušeći mitove o ljubavi prema struci kao primarnoj motivaciji i objašnjavajući zašto „radio, ne radio, imat ću“ u privatnom sektoru ne postoji. Njegova perspektiva otkriva suptilne razlike između javnog i privatnog zdravstva, ali i dublju istinu o tome što je potrebno da se izgradi trajna reputacija i povjerenje u osjetljivom području medicine. Ova epizoda nudi rijedak uvid u to kako se gradi uspješan privatni posao u zdravstvu, što motivira mlade liječnike i zašto je kontinuirana usluga, a ne brzi profit, jedini put. Otići ćete s jasnijom slikom o složenosti zdravstvenog poduzetništva i važnosti realnog sagledavanja motivacije i izazova.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Dr. Saša Kozomara je 2006. i 2007. krenuo u privatni sektor kao „potpuni anonimac u gradu“, liječnik iza kojeg „ne stoji nikakav poseban background“. Put od potpune anonimnosti do poliklinike koja godišnje opservira 22.000 pacijenata ne gradi se preko noći niti na brzom profitu. Gradi se na kontinuiranoj usluzi, godinama truda i predanosti koju je malo tko spreman uložiti.

Mladi liječnici izbjegavaju medicinski studij jer je predugačak i pretežak, a primarno su motivirani „financijama i statusom“. Zabluda je misliti da je ljubav prema struci prva motivacija za mlade liječnike. Ako ih ne platiš adekvatno, otići će – bez obzira na status ili priliku za rad.

„Radio, ne radio, imat ću“ – to ne postoji u privatnom sektoru, kaže Kozomara. „Onoliko koliko se radi, toliko se i zaradi.“ Razlika između javnog i privatnog sektora nije samo u vlasništvu, već u temeljnom odnosu prema radu i nagradi. Privatni sektor traži stalnu borbu za opstanak, a ne uhodane putove.

Kozomara kaže da se ne treba sve privatizirati i da mladi kolege u javnom sektoru dobro rade i vole oftalmologiju. Suprotno popularnom mišljenju, uspješna privatna praksa ne znači da je javni sektor loš ili da ga treba ukinuti. Zdrav sustav dopušta suradnju i komplementarnost, a ne isključivu privatizaciju.

Poliklinika Oftalma je, osim zdravstvene, i „uslužna djelatnost“ koja nudi i optičarske usluge te audiologiju. Uspješna privatna praksa u medicini shvaća da pacijent ne traži samo medicinsku uslugu, već i cjelovito iskustvo. Proširenje ponude na srodne djelatnosti nije samo dodatak, već ključan dio reputacije i rasta.

Kozomara dopušta zaposlenicima da sami upišu pacijenta ako smatraju da ga treba pregledati. Budućnost u zdravstvu traži inovaciju i slobodu djelovanja. Ograničavanje liječnika „uskim okvirima“ i nedopuštanje autonomije u radu guši potencijal rasta.

Mladi liječnici na kongresima pitaju: „A vi ste privatnik, a recite mi jeste li zadovoljni? Da li ste se pokajali što niste pri KBC-u?“ Najbolja motivacija za mlade u privatnom sektoru nije obećanje brzog profita, već vidljiv uspjeh i zadovoljstvo starijih kolega koji su prošli trnovit put. Njihova pitanja otkrivaju dublju želju za smislom i ravnotežom, ne samo za zaradom.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema