PSIHOLOGIJA USPJEHA Žakline Troskot

Gošća Žaklin TroskotVodi Tanja Pureta3. svibnja 2026.

Žaklin Troskot

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Žaklin Troskot nije samo uspješna slastičarka čiji su kolači postali sinonim za zagrebačke proslave. Ona je i gorljivi glas ugostiteljske industrije, netko tko je kroz vlastito poslovanje shvatio da javna percepcija često promašuje bit onoga što ugostitelji zapravo rade. Njena priča počinje kao ljubav prema slasticama, ali se brzo pretvorila u obranu cijele djelatnosti, pogotovo u kriznim vremenima. Kroz Nezavisnu udrugu ugostitelja, Žaklin Troskot okuplja kolege koji vjeruju da je njihova djelatnost mnogo više od pukog posluživanja. U razgovoru s Tanjom Puretom, Žaklin otvoreno govori o izazovima s kojima se ugostitelji suočavaju, ali i o dubokoj strasti koja ih pokreće. Otkriva zašto je ugostiteljstvo puno više od hrane i pića, kako se gradi pravi tim koji osjeća viziju, te zašto je za uspjeh cijele zemlje ključno promijeniti način na koji se gleda na ovu djelatnost. Naučit ćete zašto se isplati boriti za ispravnu sliku svoje branše i kako emocija, a ne samo profit, može biti najjači poslovni pokretač.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Žaklin Troskot je u posao sa slasticama ušla vođena ljubavlju, a ne željom da postane ugostitelj, no „neminovno sam morala postati ugostitelj”. Put u neku branšu često počinje iz strasti, ali pravi uspjeh zahtijeva da prihvatiš i one dijelove identiteta koje nisi tražio, pogotovo kad je taj identitet javno neshvaćen.

Kad je shvatila da javnost ugostitelje percipira kao „one koji iskorištavaju, lažu i varaju”, Žaklin je odlučila djelovati, okupivši kolege u Nezavisnoj udruzi ugostitelja. Kad je cijela djelatnost pod teretom iskrivljene javne slike, odgovornost je onih unutar nje, koji vjeruju u njenu pravu vrijednost, da je redefiniraju. Ponekad je jedini put kolektivna akcija.

Za Žaklin, „ugostiti” znači ponuditi gostu „jednu emociju koju će ponijeti doma”, kroz cijeli paket – hranu, ugođaj, ambijent, glazbu, pa čak i iskrenost. Ugostiteljstvo nije samo hrana i piće; to je stvaranje osjećaja. Prava mjera uspjeha je emocija koju gost ponese kući, a ne samo kvaliteta obroka.

Mnogi objekti propadaju, kaže Žaklin, jer iako imaju „dobro uređenje ili možda čak dobru hranu”, ne uspiju ponuditi „cijeli paket” i iskrenost koju gosti osjete. Uspjeh u ugostiteljstvu traži više od dobrog proizvoda ili lijepog prostora; zahtijeva autentičnu namjeru da se gost osjeća istinski zbrinuto. Bez te iskrenosti, cijela priča se raspada.

Žaklin kaže da nikad ne bi mogla biti odvjetnik jer oni „stalno rade s problemima”, dok ona u svom poslu „uvijek si u nekom pozitivnom ozračju” – slave se rođendani, vjenčanja, prijateljska druženja. Emocionalni povrat od posla može biti snažan, često zanemaren pokretač dugoročne predanosti. Neke djelatnosti prirodno njeguju pozitivne emocije, čineći sam rad izvorom energije.

Žaklin žali što Hrvatska „ne radi puno na tome da se prepozna baš kao jedna gastro destinacija” i aktivno radi na platformi za promociju zagrebačke, pa i hrvatske, gastro scene. Identitet jedne zemlje često se gradi na više od prirodnih ljepota. Potreban je proaktivan, kolektivan napor da se izgradi i promovira prepoznatljiva kulturna ponuda, poput gastronomije, koja privlači drugačiju vrstu posjetitelja.

„Bez tima na kraju ništa,” kaže Žaklin. Pojedinac može imati viziju, ali za ozbiljnu realizaciju „moraš naći taj tim koji će te pratiti koji će gledat u istom smjeru vuć konop u istom smjeru koji će imat, osjetit tu viziju.” Individualna vizija može pokrenuti projekt, ali pravi potencijal za rast otključava se samo s timom koji ne samo da dijeli smjer, već *osjeća* viziju. Usklađenost koja nadilazi puke zadatke ključna je.

Vlast, kaže Žaklin, ima percepciju da će se „zatvoriti jedan, otvorit će drugi”, ne shvaćajući da je za izgradnju uspješnog objekta potrebno „puno godina”. Donositelji odluka često podcjenjuju vrijeme i trud potrebne za izgradnju održivog posla, posebno u sektorima poput ugostiteljstva. Laka pretpostavka da će novi zamijeniti stare zanemaruje kumulativnu vrijednost izgrađenih brendova i odnosa.

„Mi poduzetnici volimo uvijek biti korak jedan ispred... Mi razmišljamo već što je za pola godine, ne što je danas.” Temeljna razlika između poduzetnika i birokrata leži u vremenskom horizontu. Poduzetnici žive u budućnosti, stalno planirajući sljedeće korake, što je tempo često nespojiv sa sporijim institucionalnim procesima.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema