·
Sve epizode
Strana ulaganja
Epizoda · #214

QUO VADIS HRVATSKA Strana ulaganja

Gošća Strana ulaganja3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

„Hrvatska je divna zemlja, dobra za ulaganje i život. Ali to nitko ne zna.“ Ta rečenica, izrečena na jednom panelu s tri veleposlanika — američkim, nizozemskim i izraelskim — sažima temeljni problem stranih ulaganja u Hrvatskoj. Nije riječ o tome da ne valja, nego da se o dobrom ne zna, a loše se preuveličava. U ovoj epizodi, predsjednik Udruženja stranih ulagača Mladen Fogec, član Uprave Philip Morrisa Zagreb Stanko Kršulović i ekonomski analitičar Damir Novotny razotkrivaju zašto je Hrvatska u 27 godina privukla tek 29,4 milijarde eura izravnih stranih ulaganja – znatno manje od susjeda poput Mađarske ili Češke. Razgovor ide dublje od uobičajenih pritužbi na birokraciju i propise, pokazujući da je često najveća prepreka percepcija i nedostatak jasne komunikacije prema van. Saznat ćete zašto investitori traže ljude, a ne samo livade za tvornice, te kako se Hrvatska bori s vlastitom slikom u svijetu. Spremate se razmisliti o tome kako vaša tvrtka, ali i cijela zemlja, komunicira svoje stvarne prednosti.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Podatak da je Hrvatska od 1993. do 2020. privukla tek 29,4 milijarde eura izravnih stranih ulaganja, znatno manje od Poljske, Češke ili Mađarske, ne govori samo o promašenom kapitalu. Ta brojka ukazuje na dublju strukturnu slabost ekonomije koja ne privlači trajna, produktivna ulaganja.
02
Damir Novotny ističe da iz tih 29,4 milijarde eura treba isključiti ulaganja u nekretnine i bankarski sektor, jer ona, kako kaže, „ne multipliciraju ekonomski proces na dugi rok“. Veličina stranih ulaganja sama po sebi nije dovoljan pokazatelj; ključno je gdje taj novac ide. Ulaganja u prerađivačku industriju, gdje Hrvatska s 18% značajno zaostaje za Mađarskom (40%), jedina su ona koja stvaraju dugoročnu vrijednost i otvaraju nova radna mjesta.
03
Mladen Fogec prepričava sastanak s američkim, nizozemskim i izraelskim veleposlanicima, gdje su svi zaključili da je „Hrvatska jako dobra i prekrasna zemlja i za ulaganje i za rad i posao. Ali da to nitko ne zna.“ Najveća prepreka stranim ulaganjima nije uvijek loša poslovna klima, već nedostatak svijesti o stvarnim prilikama. Hrvatska se u svijetu percipira kroz turizam i sport, a ne kao poslovna destinacija, što zahtijeva temeljitu promjenu u gospodarskoj diplomaciji.
04
Na istom sastanku, veleposlanici su primijetili da ih hrvatski gospodarstvenici traže pomoć za izvoz u njihove zemlje, dok je njihova uloga skrb o ulagačima iz njihovih zemalja u Hrvatskoj. Hrvatska gospodarska diplomacija radi obrnuto — umjesto da proaktivno privlači strane investitore, ona se fokusira na pomoć domaćim izvoznicima, propuštajući priliku da aktivno promovira Hrvatsku kao atraktivnu destinaciju za ulaganje.
05
Stranci koji prvi put dođu u Hrvatsku često su iznenađeni da „kod vas svi govore engleski“ i da su ljudi visokoobrazovani i kvalitetni, posebno u IT sektoru. Ono što se u Hrvatskoj smatra normalnim – visoka razina obrazovanja i poznavanje engleskog jezika – zapravo je ključna, ali neiskorištena, komparativna prednost. Nedostatak strukovno obrazovanih radnika ostaje problem, ali potencijal kvalificiranih ljudi ostaje nedovoljno promoviran.
06
Stanko Kršulović naglašava da su „ljudi. Ljudi su vrlo, vrlo bitna stvar,“ jer investicije „sve više idu od toga da to bivaju investicije u ljude, prije svega, u nove ideje, u inovacije.“ Moderni investitori više ne traže samo jeftine lokacije za tvornice, već ulažu u ljudski kapital, znanje i inovacije. Fokus se pomaknuo s 'livade i dima iz tvornice' na intelektualni kapital, što zahtijeva promjenu strategije privlačenja ulaganja.
07
Voditeljica spominje opću percepciju „nemamo dobru poslovnu klimu“, na što britanski sugovornik na ranijoj konferenciji uzvraća: „jel vi stvarno mislite da toga nema kod nas [u Britaniji]?“ Problemi s birokracijom i propisima nisu jedinstveni za Hrvatsku. Umjesto da se fokusiramo na te univerzalne prepreke, trebali bismo naglasiti specifične prednosti i komparativne prednosti koje imamo, a koje se ne komuniciraju.