·
Sve epizode
Igor Zgomba
Epizoda · #198

RECIKLIRAJ Igor Zgomba

Gošća Igor ZgombaVodi Boris Živković3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Moderne energane u Beču ili Kopenhagenu proizvode struju i toplinu, a na krovovima im se čak skija. No, u Zagrebu, sama pomisao na termičku obradu otpada često izaziva strah od „spalionice“ iz 19. stoljeća. Taj jaz između tehnoloških mogućnosti i javne percepcije ključan je za razumijevanje hrvatskog puta prema kružnom gospodarstvu. Igor Zgomba, direktor Zagrebačkog centra za gospodarenje otpadom, provodi dane upravo na tom terenu. On ne samo da koordinira izgradnju novih postrojenja – od sortirnica do centara za obradu biootpada – već se i bori s pogrešnim predodžbama, objašnjavajući zašto su europske energane daleko od onoga što ljudi zamišljaju. Njegova priča nije samo o tonama otpada i milijunima eura EU fondova, već i o tome kako se navike mijenjaju, kako se gradi infrastruktura koja nedostaje i kako se uvjerava javnost da je budućnost čišća nego što misli. Razgovor s Igorom Zgombom otkriva koliko je teško premostiti percepciju i stvarnost kad je u pitanju nešto tako fundamentalno kao što je otpad.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Igor Zgomba kaže da ljudi „zamišljaju kao nekakve dimnjake s crnim dimom. To je iz 19. stoljeća,“ kada se spomene termička obrada otpada. Problem s energanama u Hrvatskoj nije tehnološki, jer ih Europa ima gotovo četiristo devedeset i pet, često usred gradova poput Beča ili Kopenhagena. Stvar je u predodžbi: ljudi se boje zastarjelih „spalionica“, a ne modernih postrojenja koja otpad prerađuju u gorivo za struju i toplinu. Kad se otpor nekoj ideji čini iracionalan, često se ne radi o stvarnosti nego o zastarjeloj slici. Tvoj je posao da pokažeš razliku između „spalionice iz 19. stoljeća“ i onoga što se danas gradi.
02
Zagreb ima sanirano odlagalište otpada Jakuševac, tisuću „zelenih otoka“, kante za odvajanje otpada na kućnom pragu i devetnaest reciklažnih dvorišta. No, Igor Zgomba jasno kaže: „Ono što nam svakako nedostaje, to su ta postrojenja za obradu otpada.“ Grad je uložio u prikupljanje i sortiranje na izvoru, ali krug nije zatvoren. Bez sortirnica, postrojenja za biootpad i sveobuhvatnog centra za gospodarenje otpadom, sav trud oko odvajanja ne može se u potpunosti iskoristiti. Nije dovoljno omogućiti ljudima da odvajaju otpad; moraš im osigurati i gdje će taj otpad završiti i kako će se obraditi. Infrastruktura je ključna, ali samo ako je cijeli lanac povezan.
03
Izrada dokumentacije za Centar za gospodarenje otpadom, projekt vrijedan gotovo devetnaest milijuna kuna, sufinancira se osamdeset i pet posto iz EU fondova. No, Igor Zgomba objašnjava da samo izrada dokumentacije traje dvadeset četiri mjeseca, a prijava na EU dodatnih deset mjeseci, jer je vrijednost projekta iznad pedeset milijuna eura. Iako EU nudi značajna sredstva za zelene projekte, za velike infrastrukturne zahvate proces je dugotrajan i složen. Ne radi se samo o novcu, već o strpljivom prolasku kroz birokratske faze. Ne očekuj brze rezultate od EU fondova za velike projekte. Novac je tu, ali put od ideje do lokacijske dozvole i konačnog odobrenja u Bruxellesu mjeri se godinama.
04
Igor Zgomba navodi službene podatke Ministarstva zaštite okoliša za 2018. godinu: Zagreb je odvojeno prikupio trideset osam posto otpada, što je porast s trideset četiri posto iz 2017. godine. Dodaje: „daleko od onih jedan posto koje neki spominju.“ U javnoj raspravi često se barata netočnim brojkama, pogotovo kada je riječ o osjetljivim temama poput otpada. Oslanjanje na službene, provjerljive podatke ključno je za objektivnu procjenu stanja i efikasno planiranje. Kad se brojkama manipulira, traži registar. Prava slika stanja rijetko je tako crna kao što je prikazuju oni koji imaju politički interes da to tvrde.
05
Zagrebački centar za gospodarenje otpadom podijelio je gotovo dvjesto setova „Gogosi“ kanti u obliku životinja po zagrebačkim vrtićima. Igor Zgomba kaže da je „najbolje da edukacija da se pokrene od najranije životne dobi tako da ta djeca utječu na roditelje i na sve ostale.“ Promjena duboko ukorijenjenih navika, poput odvajanja otpada, najučinkovitije počinje s djecom. Kroz igru i rano učenje, djeca usvajaju nove standarde i postaju nesvjesni ambasadori promjene u vlastitim obiteljima. Želiš li trajno promijeniti navike zajednice, kreni od najmlađih. Djeca nisu samo primatelji poruke; oni su najjači prijenosnici novih ponašanja u domove.