RECIKLIRAJ Marko List

Gošća Marko ListoVodi Boris Živković3. svibnja 2026.

Marko Listo

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Stanje gospodarenja otpadom u Hrvatskoj složen je čvor. Dok je javni prostor pun priče o kružnom gospodarstvu, zemlja i dalje zaostaje za Europom u stopama odlaganja. Zašto? Marko Listo, direktor tvrtke Konsultare, koja savjetuje u područjima obnovljivih izvora energije, poljoprivredno-prehrambene industrije, zaštite okoliša i gospodarenja biootpadom, tvrdi da problem nije u nedostatku pravila ili svijesti. Često je riječ o temeljnom pogrešnom tumačenju: "Velik broj jedinica lokalne samouprave shvatio je važnost ovog kružnog gospodarenja otpadom kao nešto nametnuto, a ne nešto što je potrebno i nužno." Listo secira slojeve ovog problema, od političke volje i zakonodavnih nedosljednosti do ekonomskih realnosti s kojima se suočavaju proizvođači i često pogrešnih obećanja danih građanima. Otkriva kako je sustav koji je nekada izgledao jednostavno postao bojno polje sukobljenih interesa, gdje dobre namjere često ne uspijevaju zbog nedostatka infrastrukture, transparentnosti i, ponekad, osnovne sposobnosti. Ovaj će vam razgovor izoštriti razumijevanje zašto je sustavna promjena u gospodarenju otpadom tako teška i što uistinu stoji na putu kružnijem gospodarstvu u Hrvatskoj.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Marko Listo primjećuje da velik dio lokalnih samouprava kružno gospodarenje otpadom doživljava kao "nešto nametnuto, a ne nešto što je potrebno i nužno." I tu je ključna razlika – gospodarstvo puno brže traži priliku u novim modelima, dok javni sektor često čeka prisilu. Jedni vide tržište, drugi vide obvezu.

Prije ulaska u EU, sustav je bio jednostavan: jedna kanta, jedan kamion, jedno odlagalište. Nakon toga, obećavalo se da će otpad postati "vrlo vrijedna sirovina" i da će računi za odvoz biti niži. To obećanje o nižim računima, kako Listo objašnjava, "daleko je od istine." Kada se građanima prodaje pojednostavljena, nerealna vizija promjene, jedini ishod je razočaranje i nepovjerenje u cijeli sustav.

U Hrvatskoj, unatoč razdvajanju otpada u kućanstvima, nedostaje infrastruktura za njegovu daljnju obradu i iskorištavanje. Komunalna društva često plaćaju oporabiteljima da preuzmu već odvojeni otpad. Razdvajanje otpada samo je pola posla; bez ulaganja u postrojenja za obradu, cijeli sustav postaje skuplji i manje učinkovit, jer se korisna sirovina mora plaćati da bi se uopće zbrinula.

Uloga komunalnih poduzeća, kako Listo opisuje, često je bila zapošljavanje ljudi "koje ne znate baš kud ćete s njima." Danas, s otpadom kao "tržišnom robom," mnoga se ne snalaze. Kada se javna usluga pretvori u tržišnu aktivnost, stare organizacijske navike postaju teret, a nedostatak komercijalnog znanja i sposobnosti u upravljanju koči stvarne pomake.

U Zagrebu i drugim gradovima, ljudi otpad bacaju posvuda jer naknadu smatraju "nametom, a ne plaćanjem usluge." Građanski neposluh nije samo bunt, već signal da sustavu nedostaje transparentnosti i jasnog objašnjenja. Ako ljudi ne vide svrhu ili vjerodostojnost, vratit će se starim navikama, bez obzira na štetu.

Hrvatska i dalje 77% otpada odlaže na odlagališta, jer je to "najjeftinija opcija," a Fond za zaštitu okoliša ih sanira europskim i nacionalnim sredstvima. No, "najjeftinija opcija" je iluzija. Skriveni troškovi onečišćenja podzemnih voda, tla i zraka, koje nitko ne mjeri, s vremenom će biti daleko veći od bilo kakve početne uštede na odlaganju. Prava cijena se samo odgađa.

Oko 65 milijuna kuna potrošeno je na edukaciju stanovništva o gospodarenju otpadom iz EU i nacionalnih fondova, no Listo kaže da je "taj koncept nekakvih javnih" kampanja nažalost bio promašen. Ogromna ulaganja u edukaciju neće donijeti promjenu ako je sam pristup pogrešan. Informiranje nije isto što i mijenjanje navika, pogotovo kada se sustav u pozadini ne mijenja dovoljno brzo da podrži nove spoznaje.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema