RITAM POSLA Branko Roglić 2023

Gošća Branko RoglićVodi Lidija Kiseljak3. svibnja 2026.

Branko Roglić

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Branko Roglić je rijedak poduzetnik. Ne samo zato što je Orbico, tvrtka koju je osnovao, prerasla u distributivnog giganta s prometom od preko tri milijarde eura u osamnaest zemalja. Već zato što otvoreno govori – o svemu. U emisiji Ritam posla, Roglić ne okoliša kada opisuje hrvatsko poslovno okruženje proteklih godina: od bankrota Agrokora, preko dva razorna potresa i globalne pandemije, do rata u Ukrajini. Niz kriza koje bi većinu slomile, Orbico je prošao bez ijedne kune kredita. Kako se gradi takva otpornost? Roglić objašnjava strategiju reinvestiranja dobiti i izbjegavanja zaduženja, ali i dublju filozofiju koja tvrtku vidi kao "dijete", a ne puki asset. Razgovor s njim je prilika da razumijete kako se u turbulentnim vremenima ne samo preživljava, već i snaži, te kako se dugoročni uspjeh oslanja na nešto više od brojeva. Naučit ćete zašto se isplati ulagati u ljude koji s vama rastu od devetnaeste godine, i zašto je za obiteljski biznis najveća sreća kad djeca uopće žele ostati u tvrtki.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Roglić nabraja niz kriza koje su pogodile regiju – od bankrota Agrokora, preko potresa i pandemije, do rata u Ukrajini. Ovaj neprekinuti niz nepredviđenih događaja nije iznimka, već novo normalno poslovanja. Prava snaga tvrtke ne leži u preživljavanju jedne krize, već u sposobnosti da apsorbira kontinuirani udarac za udarcem.

O mjerama Vlade za ublažavanje udara inflacije i cijena energenata, Roglić kaže: "Pitanje je samo koliko Vlada može izdržati, jer sad će te novce treba nadoknaditi. Te novce će nadomjestiti opet gospodarstvo." Vladine "injekcije" gospodarstvu, iako nužne, nisu trajno rješenje; one su odgođeni porez koji će na kraju platiti isti oni kojima se pomaže. Dugoročnu stabilnost ne gradi država, već zdravo, neopterećeno privatno gospodarstvo.

Orbico je prošlu godinu završio s prometom od 3,2 milijarde eura i nula kredita, a Roglić objašnjava: "Ja nisam nikad isplaćivao profite, tako da sam ja rast kompanije nadoknađivao time da nisam uzimao profite." Umjesto zaduživanja za rast ili isplate dobiti, strategija reinvestiranja i izbjegavanja kredita gradi neprobojnu tvrđavu. Takav organski rast, financiran zadržanom dobiti, stvara otpornost koja je u turbulentnim vremenima neprocjenjiva.

Unatoč digitalizaciji prodaje, Orbico je masovno ulagao u logističke centre u Poljskoj i Sofiji, koji su "digitalizirani i robotizirani". Bez obzira na to kako se roba prodaje – online ili offline – fizička logistika ostaje ključna. Ulaganje u naprednu, jeftinu logistiku je tihi pokretač koji omogućuje sve prodajne kanale; digitalni izlog je jak samo koliko je jaka njegova fizička okosnica.

Roglić je odbio brojne ponude za preuzimanje Orbica, govoreći da je tvrtka "vaše dijete" i da "ni jedna brojka ne dolazi u obzir". Za istinskog osnivača, tvrtka je više od imovine za prodaju; ona je nasljeđe i produžetak samog sebe. Odluka o prodaji ne može biti čisto financijska kada je u pitanju "dijete" i budućnost obitelji.

Roglić smatra da je "imao sreće" što su oba sina željela ostati raditi u tvrtki, uspoređujući to s prijateljima čija djeca nisu htjela nastaviti obiteljski posao. Uspješna obiteljska sukcesija nije zajamčena; to je rijetka "sreća" kada se djeca istinski posvete nastavku posla. Njihova volja mijenja dugoročnu strategiju i vrijednost tvrtke više od bilo koje tržišne prilike.

Predsjednik Uprave Orbica, Slovenac Jure, došao je u tvrtku s devetnaest godina, a danas ga Roglić opisuje kao najodanijeg i najsposobnijeg menadžera kojeg poznaje. Odanost i dokazana sposobnost, izgrađene tijekom desetljeća, mogu biti vrjednije od bilo koje formalne kvalifikacije ili obiteljske veze. Ulaganje u takve pojedince stvara nezamjenjivu jezgru, posebno u obiteljskom poslu gdje je vanjski talent ključan.

Ocjenjujući poslovanje u različitim zemljama, Roglić kaže: "Što južnije, to tužnije," izdvajajući Sloveniju i Poljsku kao "europske zemlje par excellence". Geografska blizina ne znači slično poslovno okruženje. Ova stara dosjetka pokazuje da kulturni, politički i institucionalni faktori stvaraju drastično različite uvjete poslovanja, čak i unutar iste regije.

Hrvatska je, unatoč potresima i pandemiji, ulaskom u eurozonu i Schengen dobila "tržište od petsto milijuna ljudi", a "hrvatska obala" je sada "u srcu Europe". Čak i uz jedinstvene lokalne terete, ključne geopolitičke promjene mogu redefinirati ekonomski potencijal cijele zemlje. Strateška imovina, poput obale, dobiva eksponencijalno veću vrijednost kada se integrira u veće tržište bez granica.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema