RITAM POSLA Josipa Maslać Petričević i Matea Pirić

Gošća Josipa Maslać Petričević i Matea PirićVodi Lidija Kiseljak3. svibnja 2026.

Josipa Maslać Petričević i Matea Pirić

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Gotovo 40 godina opstati u tekstilnoj industriji, koja je u Hrvatskoj progutala i mnogo veće igrače, nije pitanje sreće. To je priča o nepopustljivoj volji i stalnom prilagođavanju. Josipa Maslać Petričević osnovala je Naftalinu kao studentica prava 1983. godine, stvarajući kultne traperice za generaciju željnu zapadnjačke mode. No, pravi test došao je devedesetih, kada je, suočena s bankrotom i osobnim nedaćama, pronašla izlaz u šivanju uniformi za nišno tržište koje je tada bujalo. Njena kći Matea Pirić, danas direktorica prodaje i marketinga, odrasla je u firmi, prirodno preuzimajući vodstvo, a pridružio im se i sin Domagoj, donoseći korporativno financijsko znanje. Razgovor s Josipom i Mateom otkriva kako se obiteljski posao transformira, preživljava krize i gradi budućnost, oslanjajući se na vještine koje nadilaze generacije. Naučit ćete kako prepoznati priliku u potpunom slomu, kako se redefinirati kad tržište nestane i zašto je najvažnije da se sljedeća generacija zaljubi u sam proces posla.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Josipa je 1983. kao studentica prava osnovala Naftalinu, krenuvši s proizvodnjom „Spitfire jeansa“ u vrijeme kada je tržište „vapilo za stvarima koje smo nekad uvijek kupovali u Italiji.“ Najbolji ulazak na tržište nije u složenoj analizi, već u prepoznavanju vlastite, duboke želje – ako si ti nešto žedan, vjerojatno su i drugi.

Kad se 1993. suočila s bankrotom usred rata i osobnih nedaća, Josipa nije odustala. Umjesto klasičnog tekstila, krenula je šivati uniforme za zaštitarske firme koje su tada „bujale“ na tržištu. Kriza nije samo preživljavanje; to je prilika da redefiniraš svoju temeljnu vještinu i potražiš susjedne sektore kojima je potrebna tvoja fundamentalna sposobnost.

Josipa kaže da „kultura neuspjeha se kod nas ne njeguje,“ već da je to „startna platforma“ za podizanje. Motivacija su joj bila djeca, probudila se „lavica“ koja „ne priznaje neuspjeh.“ Prava otpornost nije samo „ne odustati“; to je svjesna preinaka definicije neuspjeha – neuspjeh nije kraj, već tihi startni pucanj za sljedeći potez.

Unatoč tome što je tekstil „nisko profitabilna branša“ i mnoge firme poput Varteksa i Siscije propadaju, Naftalina opstaje širenjem usluga: zavjese, tapiciranje, praonica, pa čak i „Naftalina to go“ za kruzere. Kad ti glavno tržište proizvoda umire, nemoj se samo držati starog, već proširi svoju *definiciju* posla. Naftalina više nije samo proizvođač jeansa, već sveobuhvatni pružatelj tekstilnih usluga.

Matea je „kao mala jako puno vremena provodila u firmi,“ zaljubivši se u „zvuk mašine i krpice i kreativnu ideju kako od ničeg stvoriti nešto.“ Njen dolazak na čelo tvrtke „došlo prirodno,“ kaže. Najlakša obiteljska sukcesija nije u obvezi, već u ranom, organskom izlaganju – neka se sljedeća generacija zaljubi u *proces* posla, ne samo u njegovu ideju.

Matea i njen brat Domagoj, koji je došao iz korporativnih financija, nadopunjuju se jer „sve što on voli ja ne volim, a sve ono što ja volim on ne voli.“ Uspješno partnerstvo braće i sestara nije u podudarnosti interesa, već u komplementarnosti vještina. Ne trebaju ti dvoje koji vole prodaju; treba ti jedan za prodaju i jedan za financije.

Josipa svoju ulogu sada opisuje kao „mali vjetar u leđa,“ „savjetnica,“ dok Matea preuzima vodstvo. Pravi prijenos vlasti nije samo predaja uzda; to je graciozno povlačenje osnivača u ulogu strateškog savjetnika.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema