·
Sve epizode
Mirko Habijanec
Epizoda · #373

RITAM POSLA Mirko Habijanec

Gošća Mirko HabijanecVodi Lidija Kiselyak3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

U vremenu kada je građevinarstvo stalna tema – ne samo zbog obnove, već i zbog kroničnog nedostatka radnika – priča tvrtke Radnik iz Križevaca stoji kao izuzetak. Sedamdeset i tri godine poslovanja u malom gradu, uz stalno prisustvo u vrhu hrvatskog građevinarstva, nije slučajnost. Mirko Habijanec, predsjednik Uprave, otkriva da su temelji tog uspjeha postavljeni davno: ne na bogaćenju pojedinaca, već na razvoju i brizi za zaposlene. No, koliko god je Radnik dokaz da se može, toliko je Habijanec i kritičar sustava koji ne razumije ni vrijednost kvalificiranog rada ni potrebe moderne strukovne izobrazbe. Razgovor s njim otvara oči za stvarni jaz između percepcije i realnosti u građevini, i tjera na razmišljanje o tome što zaista znači izgraditi tvrtku koja traje.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Tvrtka Radnik, stara sedamdeset i tri godine, prošla je pretvorbu i privatizaciju, kako kaže Mirko Habijanec, „baziranu na zaposlenim ljudima i na razvoju, a ne na ničijem bogaćenju.“ Pravo mjerilo dugoročnog uspjeha nije kratkoročna akumulacija kapitala, već sposobnost da se tvrtka održi kao zajednica, spremna za kontinuirani rast.
02
Radnik ne nudi samo plaće „bolje u prosjeku od javnog sektora,“ već i kredite za nekretnine, pomoć kod bolesti, zdravstvene odmore na Lošinju i stipendije. Prava borba za radnike ne dobiva se samo novcem, već stvaranjem sigurnosti i podrške koja nadilazi standardni radni odnos.
03
Odnosi između poslodavaca i sindikata su se u građevinarstvu, kako kaže Habijanec, prije petnaest godina gledali „kao protivne strane,“ a danas su „partneri i zajedno funkcioniramo.“ Kad se prepozna da nema uspješnih poslodavaca bez dobrih radnika, sukob zamjenjuje zajednički interes za napredak.
04
Hrvatski sustav strukovnog obrazovanja ne razumije dualni sustav, kaže Mirko Habijanec, jer ga „baziraju na nekim malim radionicama,“ dok građevinarstvo treba „deset, dvadeset tisuća kvadrata prostora“ za prave praktikume. Obrazovanje koje ne replicira stvarne uvjete rada ne priprema radnike, već ih drži u teoriji.
05
Plaće u građevinarstvu moraju biti „trideset do pedeset posto veće od ostalih zanimanja,“ tvrdi Habijanec, jer su to zahtjevniji poslovi koji traže više znanja i vještine. Dokle god društvo ne cijeni majstore po stvarnoj težini i složenosti posla, oslanjat ćemo se na uvoznu radnu snagu.
06
Građevina danas „ne treba nikoga nekvalificiranog,“ kaže Habijanec, jer se „treba raditi sa glavom, sa pametću.“ Zastarela slika o fizičkom radu prikriva stvarnost suvremene gradnje koja zahtijeva specijalizirane vještine i intelektualni angažman, a ne samo mišiće.
07
U zemlji potresa, poput Hrvatske, obnova i gradnja moraju prvenstveno osigurati „čvrstinu bar za sedam, osam stupnjeva Richtera,“ jer su „ugroženi životi ljudi, a ne energetska obnova.“ Kada se prioriteti pomiješaju, dugoročna sigurnost se žrtvuje za kratkoročne uštede.