RITAM POSLA Otto Barić

Gost Oto BarićUređuje Lidija Kiseljak3. svibnja 2026.

Velik je broj uspješnih i poznatih arhitektonskih objekata iza kojih stoji Otto Barić, naš poznati arhitekt, mnogima poznat I iz svijeta sporta. Zbog te dvije kombinacije, često iznosi svoje ideje oko dvaju zagrebačkih stadiona. Naravno, investitori se često ne slažu s arhitektima… Urednica podcasta Ritam posla Lidija Kiseljak. 632/S24.

Oto Barić

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Hrvatski nogometni uspjesi svjetski su vrh, ali igramo ih na stadionima 'koji su se sezdošili', kako kaže Oto Barić. Arhitekt koji je ime stekao na nizu objekata, a široj publici poznat i po angažmanu u sportu, ne libi se reći da je stanje s Maksimirom i Kranjčevićevom tek simptom dubljeg problema. Taj problem nije samo u estetskom propadanju, već u sustavnom nedostatku vizije i pravila koja bi spriječila da se naša obala pretvori u 'Costu del Sol', a gradovi u 'bastarde' predimenzionirane gradnje. Poslušajte kako se u Pragu devedesetih, na maketi cijelog grada, ocjenjivao svaki novi visoki objekt – i zašto takav sustav kod nas gotovo nigdje ne postoji. Razmislit ćete o tome kako se grade (i zašto se ne grade) naši gradovi, te kako je jasan plan, a ne samo želja za profitom, ključ dugoročne vrijednosti.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

U Pragu ranih devedesetih, glavni gradski arhitekt ocjenjivao je projekt trinaesterokatnice tako što je maketu u mjerilu 1:500 postavio na golemu maketu cijelog grada i provjerio kako se uklapa u vizure s Hradčana. Ako je odgovaralo, dozvola je bila gotova za sedam dana. Takav sustavni, vizualni pristup urbanističkom planiranju, koji kod nas "nema baš nigdje", pokazuje koliko je važno imati jasan plan i volju da se on provede, umjesto da se oslanjamo na zastarjele GUP-ove.

Funkcija glavnog gradskog arhitekta, kakvu je Prag imao devedesetih i koja je imala ovlast da zaustavi projekt ako se vizualno ne uklapa, "kod nas vrlo često nema". Nedostatak takve pozicije s jasnim ovlastima ključan je razlog zašto se naša gradnja često odvija bez koherentne vizije i uvažavanja šireg urbanog konteksta.

Legitimna želja za profitom često rezultira "bastardima" – prevelikim i neprikladnim građevinama, naročito vidljivima na obali gdje "svaka nova kuća ima bar jedan kat više od ovih okolo". Bez jasnih i provedivih urbanističkih planova, pojedinačni interesi narušavaju kolektivnu vizualnu i ekološku vrijednost, pretvarajući jedinstvene krajolike u generičke zone preizgrađenosti.

Maksimir ima tri hektara, od čega je sam stadion tek deset tisuća kvadrata, što znači da je tamo mjesta za sve što treba pratiti ozbiljan stadion – od parkinga i hotela do muzeja. Umjesto guranja velikih projekata u gusto naseljene dijelove grada poput Trešnjevke, bolje je iskoristiti lokacije koje već nude prometnu povezanost i prostor za integrirani razvoj.

Kninska tvrđava je spomenik nulte kategorije s bogatom poviješću, ali s malo sačuvanih artefakata na licu mjesta. Umjesto klasičnog muzejskog postava, rješenje za "visitor center" je trodimenzionalni povijesni prikaz koji objašnjava sve što je tamo bilo, od rimskih dana do Domovinskog rata. Kad se radi o baštini, važno je pokazati i ono čega više nema – priča je često moćnija od samih predmeta.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema