·
Sve epizode
Stjepan Pavliša
Epizoda · #292

RITAM POSLA Stjepan Pavliša

Gošća Stjepan PavlišaVodi Lidija Kiselyak3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Stjepan Pavliša vodi tvrtku PAEL, koja se bavi katodnom zaštitom — projektira opremu, proizvodi je i održava sustave koji sprječavaju koroziju na cjevovodima, spremnicima i čeličnim konstrukcijama. Njegov je posao osigurati da ključna infrastruktura, ona koju ne vidimo jer je duboko u zemlji ili pod morem, ne propada tiho i neprimjetno. No, u razgovoru sa Stjepanom postaje jasno da je njegov posao mnogo više od inženjerstva. To je borba protiv inercije, kratkoročnog razmišljanja i neznanja koje našu zemlju, kako on kaže, ostavlja s tek dva ili tri međunarodno priznata stručnjaka za katodnu zaštitu. Dok se svijet suočava s katastrofama zbog zanemarene infrastrukture, mi i dalje čekamo da se požar dogodi. Ovaj razgovor nije samo o tehničkom rješenju. To je oštar pogled na to kako donosimo odluke o onome što je nevidljivo, ali ključno za našu sigurnost i okoliš. Zato poslušajte Stjepana Pavlišu i razmislite o cijeni koju plaćamo kada preventivu zamijenimo reakcijom.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Stjepan Pavliša kaže: "Kad se prolije nafta, da li je to iz tanka, da li je to iz cjevovoda, da li je to iz broda... Kad se takva katastrofa desi, onda je to već prekasno." Nevidljiva infrastruktura traži nevidljivu prevenciju. Prava cijena zanemarenog održavanja ne mjeri se u trošku popravka, već u nepovratnoj šteti koja nastaje tek kada je prekasno za popravak.
02
Korozija u zemlji je, prema Stjepanu, "sto puta brža" od one na površini. Problem koji je izvan vidokruga ne znači da je i izvan ubrzanog propadanja. Ono što je nevidljivo, a kritično, zahtijeva proaktivno upravljanje, a ne čekanje da se pojavi na površini kao katastrofa.
03
U Alžiru je pristup katodnoj zaštiti reguliran "državnim standardima za sve čelične konstrukcije koje su ukopane ili uronjene u morima". Prepustiti ključnu sigurnost nevidljive infrastrukture diskreciji menadžera je opasno. Kad su ulozi visoki, rješenje nije u individualnoj odgovornosti, već u obvezujućim nacionalnim normama koje ne ostavljaju prostor za zanemarivanje.
04
U Hrvatskoj, kaže Pavliša, postoje "samo dva ili tri međunarodno priznata educirana licencirana stručnjaka za katodnu zaštitu". Nedostatak kvalificiranih stručnjaka za tako vitalno područje nije samo kadrovski problem, već sistemski pokazatelj da vrijednost prevencije nije prepoznata. Oslanjanje cijele zemlje na šačicu ljudi za ključnu sigurnost infrastrukture jasan je znak zanemarivanja.
05
U tvrtkama koje bi trebale brinuti o sustavima katodne zaštite, "nitko od njih nema sustavno definiran pojam referade ili barem referenta, inženjera da je samo za to zadužen". Kad se kritična funkcija samo "doda" nečijem opisu posla, ona zapravo postaje ničiji posao. Posvećene pozicije, a ne dodatne odgovornosti, jedini su put do stvarne odgovornosti za nevidljive, dugoročne rizike.
06
Stjepan opisuje da sustav katodne zaštite treba svijetliti "zeleno", ali taj efekt "vidjeti kad usporedite dva cjevovoda koji jedan je štićen, jedan nije štićen tek možda nakon pet ili deset godina". Nevidljivi uspjeh prevencije čini je lakom metom za rezanje troškova. Budući da se koristi katodne zaštite vide tek u odsustvu katastrofe godinama kasnije, to je stalna borba protiv kratkoročnog razmišljanja.
07
"Generacija ljudi koji odlučuju u tih deset godina je kao jeftinije prošla manje održavala i briga njega što će tek u treći ili četvrti mandat netko morati Posljedice biti." Politički ciklusi i dugoročno zdravlje infrastrukture često su u sukobu. Kada donositelji odluka daju prednost kratkoročnim uštedama nad nevidljivim, budućim ulaganjima, oni samo prebacuju problem – i njegovu neizbježnu katastrofu – na iduću administraciju.
08
Stjepan Pavliša pita: "Šta je sa vašom i mojom sigurnošću kad vi i vaše dijete ili cijela obitelj stoji na tramvajskoj pruzi na tramvajskoj čekaonici da čeka tramvaj, a dole prolazi cjevovod čelični koji nije dobro tretiran sa zaštitom od korozije?" Prava važnost infrastrukture nije u njenoj ekonomskoj vrijednosti, već u običnim ljudskim životima koje tiho štiti. Zanemarivanje nevidljivih rizika znači igranje na sreću s javnom sigurnošću, često u najobičnijim svakodnevnim situacijama.