Danko Bačelić
Epizoda · #500
VRIJEME JE ZA GOSPODARSTVO Danko Bačelić
Gošća Danko BačelićVodi Darko Buković3. svibnja 2026.
Danko Bačelić
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru
Trideset godina je tvrtka Bačelić gradila svoje ime, od obiteljskog posla do sinonima za specijaliziranu trgovinu za majstore. No, slogan 'Stvoren da traje' ne govori samo o opstanku posla, već i o delikatnom prelasku štafete na iduću generaciju. Danko Bačelić, osnivač i direktor, sa suprugom je stvorio tvrtku koja sada svoje upravljačke uzde predaje trima odrasloj djeci. Nije to bio jednostavan prijenos – svatko od djece je imao svoj put, od onih koji su odmah ušli, do onih koji su prvo potražili iskustvo drugdje. U ovom razgovoru, Bačelić otkriva kako pripremaju 'obiteljsko blago' za budućnost, učeći ih ne samo poslu, već i povjerenju i toplini koja nadilazi brojke. Naučit ćete kako osigurati da obiteljsko naslijeđe zaista traje, a ne samo preživi.
Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Slogan 'Stvoren da traje' tvrtke Bačelić nije samo poruka tržištu, već i djeci koja preuzimaju posao. Roditelji im ne predaju samo tvrtku, već 'blago' utkano radom i trudom, koje treba čuvati i prenositi dalje. Prava dugovječnost posla mjeri se onime što generacije predaju jedne drugima.
02
Ivona je odmah znala da želi u obiteljsku tvrtku, Tea je prvo provela godinu i pol u multinacionalnoj kompaniji, a Luka je krenuo od skladišta. Danko Bačelić nije gurao djecu na menadžerske pozicije, već im je dao da upoznaju strukturu tvrtke i procese od temelja, ili da steknu iskustvo izvan obiteljskog kruga. Ponekad je najbolji put u obiteljski posao onaj koji vodi malo uokolo.
03
Nakon godinu i pol u multinacionalnoj kompaniji kao što je Zara, kći Tea vratila se s uvidom: te tvrtke imaju dobru strukturu, ali nedostaje im bliskosti i topline, 'sve je podređeno brojkama.' Obiteljski posao može preuzeti najbolje iz korporativnog svijeta – sustavnost – ali ga mora nadograditi ljudskim dodirom koji brojkama daje smisao.
04
Trideset i tri tisuće tvrtki u Hrvatskoj, poput Bačelića, stoji pred prekretnicom obiteljske sukcesije, a 80% njih propada. Danko Bačelić ovdje ne krivi obitelji, već sustav: nedostaju savjetodavna tijela i mentorski programi koji bi pomogli pripremiti tvrtke za takav prijelaz. Prijenos posla nije samo obiteljska stvar, već i problem koji država treba prepoznati i podržati.
05
Povjerenje i harmonija u obitelji jesu temelj prijenosa posla, ali Danko Bačelić naglašava da djeca moraju steći i povjerenje zaposlenika i dobavljača. Nasljednici se ne mogu osloniti samo na prezime; moraju se nametnuti kao lideri koji zaslužuju tuđu vjeru u njihovu sposobnost vođenja posla.
06
Boris Vukić, osnivač kluba nasljednika, kaže da zaposlenici djecu vlasnika često vide kao 'djecu s posebnim potrebama.' To nije uvreda, već podsjetnik: nasljednici se moraju nametnuti kao lideri, a ne samo kao vlasnici. Liderske vještine se zarađuju, ne nasljeđuju, i to je put koji djeca moraju proći kako bi zaslužila poštovanje.
07
Danko Bačelić se slaže s Bukovićem: 'Ako sam ja morao krvariti, moja djeca neće,' česta je zamka u razmišljanju osnivača. Djeca moraju proći put od najniže pozicije do menadžerske. Ne možete ih poštedjeti učenja iznutra – to je jedini način da steknu kredibilitet i razumijevanje koje im treba za vođenje.
08
Vrijednost tvrtke Bačelić ne mjeri se kvadratima ni materijalnom vrijednošću, već 'blagom' utkanim u rad i trud roditelja. Kada djeca preuzimaju posao, ne nasljeđuju samo imovinu, već i neopipljivu, duboku vrijednost koja je stvorena generacijama, a koju trebaju čuvati i razvijati.
09
Djeca koja preuzimaju obiteljski posao moraju zaposlenicima stvoriti osjećaj ugode i sigurnosti, da tvrtku dožive kao 'obitelj.' Održavanje lojalnosti i pozitivne atmosfere ključno je za dugoročan uspjeh, jer ljudi su ti koji drže posao na okupu, a ne samo brojke.