·
Sve epizode
Franjo Sobočan
Epizoda · #615

VRIJEME JE ZA GOSPODARSTVO Franjo Sobočan

Gošća Franjo SobočanVodi Darko Buković3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Kad ime obitelji stoji na zidu tvornice, to nije samo naziv; to je obećanje. Franjo Sobočan, osnivač tvrtke Sobočan, objašnjava kako je davanje obiteljskog prezimena poslu produbilo njegovu odgovornost i predanost. Njegova priča počinje u kaosu devedesetih, iz nužde, s propalom firmom i dvoje djece za prehraniti. Od male radionice u garaži narastao je do tvrtke s 209 zaposlenih, iako je u početku zamišljao obrtnika s dvadesetak ljudi. Ono što je počelo kao strategija preživljavanja na malom hrvatskom tržištu – objedinjavanje kompletne proizvodnje pod jednim krovom – postalo je danas njihova najveća konkurentska prednost na globalnoj sceni. Čak i birokratska prepreka, koja mu je onemogućila širenje u rodnom selu, pokazala se kao najbolja odluka u karijeri. Ovaj razgovor nudi pogled na to kako duboka osobna predanost, prilagodljivost i neočekivani obrati mogu oblikovati trajan posao, posebno u izazovnom okruženju.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Kad ime obitelji stoji na natpisu tvrtke, to nije samo brend, već javno jamstvo. Franjo Sobočan kaže da takav potez automatski znači veću odgovornost: 'Vi jamčite sa svojim prezimenom i s obitelji.' Ime na zidu podiže ulog – i to je stvarni temelj povjerenja, a ne samo formalna garancija.
02
Njegov početak devedesetih nije bio izbor, već nužda – propala firma, dvoje djece, trideset pet godina. No, Franjo Sobočan kaže da ni to ne bi bilo dovoljno bez 'poduzetničkog crva'. Pokretač je nužda, ali motor je unutarnji poriv. Jedno bez drugog ne traje.
03
Kad je Franjo Sobočan 2000. godine ponovno kretao, zamišljao je najviše dvadesetak zaposlenih, 'pravog obrtnika'. Danas ih je dvjesto devet, jer je 'tržište nas razvuklo'. Ne planiraš uvijek svoj rast; ponekad te tržište jednostavno povuče, a ti samo pratiš.
04
Prvotna namjera bila je širenje u Hlapičini, ali lokalna uprava to nije dozvolila. Franjo Sobočan danas kaže da je to bila 'najmudrija odluka' i 'najviše što su mi mogli pomoći'. Ponekad te prepreke, pa čak i one administrativne, ne koče, već usmjeravaju prema jedinom ispravnom putu.
05
Inozemnim partnerima je bilo 'nepojmljivo' da Sobočan objedinjuje obradu metala, drva i pleksija. Franjo Sobočan objašnjava da je to bila nužnost za preživljavanje na malom tržištu prije ulaska u EU, a danas im je 'ogromna prednost'. Ono što te prisili na sveobuhvatnost u početku, kasnije ti daje neusporedivu fleksibilnost.
06
Iako su samo tridesetak kilometara od granice s Austrijom, Sobočan nema značajan odljev zaposlenika. Franjo Sobočan to pripisuje 'obiteljskom duhu' i stalnom podizanju plaća. Lojalnost se ne kupuje samo visinom plaće, već se gradi atmosferom i dosljednim ulaganjem u ljude.