VRIJEME JE ZA GOSPODARSTVO Josip Knežević

Gošća Josip KneževićVodi Darko Buković3. svibnja 2026.

Josip Knežević

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Josip Knežević je kao dječak nacrtao logotip svoje buduće tvrtke Mana i rekao da će biti jedan od najvećih proizvođača smrznutih pekarskih proizvoda – u vrijeme kad nitko nije ni znao što su smrznuti pekarski proizvodi. Njegov put do Mana pekare, danas jedne od najbrže rastućih u Hrvatskoj, nije bio lagan. Počeo je s nekoliko tisuća kuna, bez kapitala, hipoteke, bez poduzetnika u obitelji, odbijan od banaka. Ovo je priča o tvrdoglavoj viziji dječaka koja je preživjela godine odbijanja, osobne tragedije i nevjeru okoline. Knežević ne skriva kako je izgledalo graditi posao od nule, od prvih "šezdeset kvadrata" u inkubatoru do pogona koji danas proizvodi milijune kroasana mjesečno. Razgovor s Josipom Kneževićem je lekcija o tome kako se san pretvara u stvarnost kad se susretnu upornost, učenje i spremnost na preuzimanje rizika. Čut ćete zašto je "biti spreman na rad 27 sati dnevno" jedini pravi preduvjet za uspjeh i kako je stvorio tržište za proizvod koji nitko nije tražio.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Nacrtavši logotip svoje buduće tvrtke Mana na papir još kao dječak, Josip Knežević je prijateljima govorio da će biti najveći proizvođač smrznutih pekarskih proizvoda. Ova tvrdoglava, gotovo djetinjasta vizija, usred okoline koja uopće nije poznavala takve proizvode, pokazuje da najjače ideje obično dolaze iz uvjerenja koje prethodi bilo kakvoj analizi tržišta.

Godinama je obilazio banke, noseći poslovni plan koji je sam napisao, ali su ga redom odbijale jer 'nije imao kapital, hipoteku, ništa'. Njegova upornost da iznova kuca na vrata banaka, unatoč konstantnim odbijanjima, naglašava da prava prepreka nije nedostatak novca, već nedostatak volje da se iznova pokuša, čak i kad se čini da su sva vrata zatvorena.

Prije nego što je osnovao Manu, Josip je deset godina radio u raznim pekarama, pa i u jednoj od najvećih domaćih tvornica hrane, učeći 'prve pekarske ozbiljnije korake kao radnik' i 'korake potrebne za poduzetništvo'. Ova faza učenja, bez obzira na jasnu viziju, bila je ključna – najbolji poduzetnici rijetko kreću odmah; prvo izbruse zanat i nauče posao iznutra, pa tek onda grade vlastiti put.

Kada je prvi put spakirao kroasane za maloprodaju, trgovci su ga pitali 'tko će to nama kupovati?' jer 'nitko tada nije imao ni naviku da ga kupuje'. Umjesto da odustane, Josip je ponudio 'povlačit ću sve povrate nazad i ne pitam vas kad ćete mi platiti'. Kad stvarate novo tržište, preuzimate sav rizik — i tek tada kupci preuzimaju vaš proizvod.

Mana je počela u 'manje od šezdeset kvadrata' u poduzetničkom inkubatoru, s 'obiteljskim zamrzivačem i jednim malim mikserom'. Oprema je bila minimalna, ali vizija je bila maksimalna. Pravi početak nije u investiciji, već u dokazu koncepta s onim što imate.

Nakon godinu i pol dana poslovanja, obiteljski prijatelj mu je ponudio 'Daj Josipe da ti posudim novac i da se preselimo u jednu normalnu zgradu'. Ova gesta, temeljena na povjerenju, a ne na financijskim izvješćima, pokazuje da se ponekad najveći koraci naprijed ne financiraju iz bankovnih kredita, već iz osobnih odnosa.

Prva hladnjača od pet puta pet metara činila im se 'nogometnim igralištem' koje 'tko će to popuniti', a danas je 'mala' i 'nemaju prostora'. Rast poslovanja se rijetko predviđa točno; ono što se danas čini ogromnim, sutra je već nedovoljno. Planirajte za neizvjestan, ali brz rast, jer će se potrebe uvijek mijenjati brže od vaših predviđanja.

Josip kaže da danas od obitelji 'ne radi nitko' jer 'to nije bila njihova vizija. To je bila tvoja'. Iako obitelj može biti izvor podrške, poduzetnički put je često usamljen. Nije neuspjeh ako najbliži ne prepoznaju vašu viziju; uspjeh je ostati vjeran njoj, bez obzira na to.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema