·
Sve epizode
Igor Kimenović
Epizoda · #622

ZGRADONAČELNIK Igor Kemenović

Gošća Igor KimenovićVodi Tin Bašić3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Hrvatska udruga proizvođača toplinsko-fasadnih sustava (HUFPAS) okuplja osamnaest tvrtki koje zajedno čine industrijski div vrijedan pola milijarde eura godišnje. No, Igor Kemenović, predsjednik Udruge i direktor tvrtke Kemenović d.o.o., ne govori o brojkama. On govori o glasu industrije — o tome kako bez duboke suradnje s onima koji grade, nijedna politika, pa ni ona energetske obnove, ne može napraviti prave i konkretne stvari. U razgovoru s Tinom Bašićem, Kemenović otvoreno progovara o lošem stanju energetske učinkovitosti u Hrvatskoj, obvezi vlasnika da održavaju svoju imovinu (koja se sustavno zanemaruje) i izazovima u provođenju dugoročnih strategija. Otkriva zašto je, unatoč velikom interesu za poticaje, stvarna promjena sporija nego što se čini, i zašto je sada konačno „vrijeme za akciju“. Poslušajte kako se gradi nacionalna energetska strategija, ne samo na razini propisa, već i na razini promjene svijesti, te koje prepreke stoje na putu da Hrvatska zbilja uhvati najvišu brzinu u obnovi.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Kada Igor Kemenović kaže da je HUFPAS „stručni glas industrije i svaka politika u principu treba slušati industriju da bi kvalitetno mogla ostvarit' svoje ciljeve“, on ne opisuje udrugu. On postavlja temeljni uvjet za uspjeh: pravi napredak ne dolazi od birokratskih diktata, već iz dubokog, kontinuiranog dijaloga s onima koji su na terenu i grade.
02
„Godinama, godinama sustavno zanemarivala obaveza vlasnika nekretnine. Svi pričaju o pravima i to, ali vi kao vlasnik nekretnine imate obavezu nju održavati,“ kaže Kemenović, uspoređujući to s redovitim servisiranjem automobila. Najveća prepreka energetskoj obnovi nije samo novac ili tehnologija, već temeljni pomak u razmišljanju o vlasništvu – od pasivnog prava do aktivne odgovornosti.
03
Podatak da su sredstva na zadnjem javnom pozivu razgrabljena „za jednu i pol sekundu“ i da nas Europa spominje kao pozitivan primjer po interesu, zvuči sjajno. No, Kemenovićeva poruka leži u nijansi: ogroman interes za subvencije ne mora značiti uspješan program, već može ukazivati na to da ljudi i dalje čekaju vanjske poticaje za ono što bi trebala biti redovna briga o imovini.
04
Kemenović citira Einsteina: „Ako mi date sat vremena da riješim problem, pedeset pet minuta ću razmišljati o tom problemu, a pet minuta ću potrošiti na rješavanje.“ Njegov zaključak – „mi razmišljamo dosta dugo... ali definitivno je vrijeme za akciju“ – podsjeća da se veliki, kompleksni problemi ne rješavaju beskonačnom analizom. U nekom trenutku, odluka da se krene, pa makar i s nesavršenim prvim korakom, važnija je od potrage za optimalnim rješenjem.
05
„Nikad nije bila kontinuirana tijekom tog razdoblja... bilo je poticaja, pa se na kraju nisu mogli isplatiti pa su neke tvrtke propale, pa je onda animozitet ljudi prema tome bio,“ opisuje Kemenović povijest energetske obnove u Hrvatskoj. Prekidi u financiranju i stop-start programi ne samo da stvaraju probleme, već razaraju povjerenje i oštećuju tržište. Predvidivost, čak i manjih razmjera, uvijek je bolja od povremenih, velikih naleta.
06
Kada se govori o masovnim nacionalnim inicijativama, Kemenović jasno ističe: „Nameće se jako veliki problem sa radnom snagom.“ Bez obzira na visinu alokacija i politički pritisak, stvarno usko grlo često nije kapital, već nedostatak ruku koje će raditi. Previđanje kapaciteta tržišta rada znači da se i najbolje financirani planovi mogu zaustaviti.