ZGRADONAČELNIK Ivan Markić

Gošća Ivan MarkićVodi Ana Leko Vučković3. svibnja 2026.

Ivan Markić

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa, stanje stambenih zgrada postalo je tema o kojoj se intenzivno govori, no stvarni problemi i dalje se rješavaju sporo, parcijalno i često pogrešno. Bez sustavnog pregleda i jasnog plana, svaka obnova tek je 'privid sigurnosti', kako upozorava Ivan Markić. On, kao suvlasnik i direktor tvrtke Prona-Grad te ovlašteni inženjer građevinarstva, svakodnevno radi na pregledima, obnovi i nadzoru postojećih zgrada. Njegovo iskustvo ne dolazi samo s terena, već i iz Graditopija Meetupa, platforme koja okuplja stručnjake za otvorenu raspravu o kvaliteti gradnje i propisima. Markićev uvid pokazuje da je najveći problem izostanak sustavnog pristupa održavanju — kultura odgađanja i zanemarivanja zajedničkog vlasništva koja nas skupo košta. Iz ovog razgovora saznat ćete zašto je stvarno stanje većine zgrada znatno lošije nego što njihovi suvlasnici misle, koji su najčešći skriveni troškovi lošeg održavanja i zašto potres nije certifikat sigurnosti, već samo test stresa. Otići ćete s jasnijom slikom o tome kako premostiti jaz između hitnih popravaka i dugoročnog, strateškog ulaganja u ono što svi zovemo domom.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Većina suvlasnika gleda svoju zgradu kao 'svoj stan, a ovo je tuđe', kako kaže Markić. To odgađanje osnovnog održavanja i izostanak plana investiranja dovodi do nakupljanja problema i na kraju do 'ogromnog jednokratnog troška'. Planiranje ulaganja, čak i godinama unaprijed, omogućuje lakše premošćivanje troškova i smanjuje otpor.

Preko devedeset posto stambenog fonda u Hrvatskoj izgrađeno je prije suvremenih protupotresnih propisa. Markić ističe da je 'stanje u većini zgrada znatno lošije nego ljudi to percipiraju', a to što zgrada nije stradala u potresu ne znači da je sigurna. Potres je tek stres test, a ne certifikat sigurnosti.

Tražiti od suvlasnika da plate pet tisuća eura za lift 'ove godine' izaziva šok i otpor. Umjesto toga, Ivan Markić savjetuje izradu plana održavanja s faznim ulaganjima — gdje se zna da će lift doći za tri godine, krov za pet, fasada za deset. Kada se troškovi rasporede na vrijeme, ljudi ih lakše prihvaćaju i planiraju.

Najveći skriveni trošak nije neočekivani kvar, već samo održavanje 'bez strategije'. Kada nema plana, svaka intervencija je skuplja, često pogrešna i neusklađena s dugoročnim potrebama zgrade. Strategija održavanja ključna je za izbjegavanje tih nevidljivih, ali značajnih troškova.

Umjesto da čekamo sljedeći potres, Markić upozorava da se 'sustavno pregledaju drugi gradovi' u potresnim zonama, poput Rijeke. Njegov savjet je da se detektiraju problematični konstrukcijski elementi poput zabata, dimnjaka i krovova te da suvlasnici sami ulože u njihovo ojačanje. Time se sprječava ponavljanje scenarija gdje ti elementi naprave najveću štetu.

Zgrade građene prije 1968. nemaju protupotresne propise, one iz sedamdesetih i osamdesetih su otpornije, ali ne kao današnje. Markić naglašava da su se propisi značajno postrožili nakon 2007., što znači da su novije zgrade daleko otpornije i sigurnije. Razlika u armaturi za potresnu otpornost može biti i do pedeset posto više u odnosu na stari propis.

Markić razbija najčešći mit: da 'ulaganja prestaju u trenutku kada se usele u stan'. Posebno je to prisutno kod onih koji naslijede starije stanove, misleći da su dobili 'gotovu imovinu'. Stvarnost je da imovina donosi obveze, a ne samo prava, i zato je nužno imati plan održavanja i ulaganja.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema