·
Sve epizode
Krešimir Bošković
Epizoda · #759

ZGRADONAČELNIK Krešimir Bošković

Gošća Krešimir BoškovićVodi Ana Leko Vučković3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Ugradnja dizala u stare zgrade nije samo pitanje tehnike, već i duboko društveno pitanje — ono koje dotiče kvalitetu života tisuća ljudi. No, kada se društvena potreba susretne s državnim programom subvencija, često se javljaju neočekivani izazovi. Krešimir Bošković, direktor tvrtke Siget dizala, godinama je na terenu i iz prve ruke vidi što sve ulazi u taj 'jednostavni' čin dodavanja lifta zgradi. U razgovoru s Anom Leko Vučković, Bošković jasno kaže: predloženi sustav bodovanja za subvencije, koji cijenu po etaži stavlja u prvi plan, 'nije dobro predložen'. On upozorava da takav pristup ignorira stvarne troškove građevinskih radova, instalacija i specifičnosti svake zgrade, tjerajući izvođače na kompromise koji se na kraju prelamaju na kvaliteti. Nakon ovog razgovora, svaku 'povoljnu' ponudu gledat ćete s novom dozom opreza, shvaćajući da najniža cijena rijetko znači i najbolje rješenje — pogotovo kada je riječ o nečemu što svakodnevno koristite.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Krešimir Bošković odmah na početku razgovora jasno poručuje da je vladin prijedlog bodovanja projekata za ugradnju dizala 'nije dobro predložen'. Sustav se previše fokusira na cijenu po 'stanici', odnosno etaži, potpuno zanemarujući način ugradnje i skupe prateće radove poput izrade jame, proboja zidova, ojačanja i premještanja instalacija. Cijena dizala nije samo cijena stroja, već i svih nevidljivih građevinskih i instalaterskih radova, a bodovanje koje to ne uzima u obzir stvara nepravedne uvjete i potiče izvođače na kompromise umjesto na kvalitetu.
02
Kada se govori o prosječnoj cijeni ugradnje dizala u četverokatnicu, spominje se 60.000 eura. Bošković objašnjava da četverokatnica (prizemlje plus četiri kata) ima pet stanica, što znači da je cijena po stanici 12.000 eura. To je već na samoj granici vladinog praga od 12.500 eura, iznad kojeg projekti dobivaju nula bodova. Postavljeni bodovni kriteriji su nerealni jer već prosječni projekti padaju u kategoriju s niskim ili nula bodova, što traži gotovo nemoguće s obzirom na rastuće troškove rada i materijala.
03
Bošković savjetuje suvlasnicima da uvijek traže više ponuda za ugradnju dizala, ali uz ključnu napomenu: sve te ponude moraju biti jednoznačne. To znači da se moraju temeljiti na istom glavnom projektu, koji sadrži detaljne mape građevinskih, strojarskih i elektro radova, jer se tek tada mogu uspoređivati specifikacije, jamstva i reference. Usporedba cijena bez identičnog opsega radova je besmislena, a pravilno definirana dokumentacija je temelj za transparentan odabir i osiguranje kvalitete, a ne samo najniža cijena.
04
Na pitanje koji tip dizala preporučuje za prosječnu stambenu zgradu, Bošković bez razmišljanja bira električno dizalo bez strojarnice. Kao glavni razlog navodi energetsku učinkovitost – električno dizalo treba tri do šest puta manje električne energije od hidrauličnog, a nema ni potrebe za dodatnom prostorijom ili probijanjem krova jer je pogonski stroj smješten unutar voznog okna. Iako se u početku može činiti skupljim, električno dizalo bez strojarnice nudi značajne dugoročne uštede na energiji i smanjuje kompleksnost građevinskih radova, što ga čini modernijim rješenjem koje se isplati na duge staze.