·
Sve epizode
Mario Uroš
Epizoda · #660

ZGRADONAČELNIK Mario Uroš

Gošća Mario UrošVodi Tin Bašić3. svibnja 2026.
O epizodi
Što slušaš u ovom razgovoru

Prije četiri godine, 22. ožujka 2020. u 6:24 ujutro, Zagreb je pogodio potres. Četiri godine poslije, kako se obnova kotrlja? Je li država naučila nešto, jesu li se građevinske tvrtke prilagodile, i što uopće znači "sigurna zgrada" u gradu starom stoljećima? Mario Uroš, izvanredni profesor na Građevinskom fakultetu u Zagrebu i član Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo, donosi stručni pogled na dosadašnji tijek obnove. Razotkriva slojeve problema — od izazova prilagodbe građevinske industrije, preko dilema oko rušenja i gradnje novog nasuprot obnove pod strogim pravilima očuvanja kulturne baštine, pa sve do tehničkih razina sigurnosti koje se zapravo postižu. Preispitat ćete što zapravo očekujete od obnove, koliko je ona realna i gdje se krije kompromis između idealne sigurnosti, povijesne vrijednosti i ekonomske izvedivosti.

Uvidi iz razgovora
Što ponijeti iz ove epizode
01
Obnova Zagreba je, kako Uroš kaže, "krenula relativno loše", ali se s vremenom "prilično zakotrljala". To nije samo pitanje državne administracije, već i prilagodbe domaćih izvođača: ovakav opsežan i složen zadatak zahtijeva da industrija izgradi potpuno nove kapacitete i nauči nove procese u hodu.
02
"Zelena naljepnica" koju su zgrade dobivale nakon potresa značila je da se neće urušiti u sličnom naknadnom udaru, pa su se ljudi mogli vratiti. No, Uroš jasno kaže da to nikada nije značilo "apsolutnu sigurnost". Kada se komunicira rizik, važno je razlikovati neposrednu uporabljivost od dugoročne stabilnosti; apsolutna sigurnost je iluzija, čak i kod novogradnje.
03
Inzistiranje struke na "kvalitetnoj" obnovi kao "broj jedan" prioritetu, pretočeno u nove zakone i tehničke propise, učinilo je proces dugim i kompliciranim. To nije bio popravak, već, kako Uroš kaže, "praktički kao da gradite novu zgradu". Kada se obvežete na istinsko strukturalno poboljšanje, računajte na rokove i budžet novogradnje, a ne na kozmetički zahvat.
04
Na pitanje laika "zašto se jednostavno nije sve srušilo i napravilo iz temelja?", Uroš navodi dva glavna ograničenja. Prvo su pravila Fonda solidarnosti EU, koja nalažu isključivo *obnovu* u prvobitno stanje, a ne novu gradnju. Ono što se čini kao logično tehničko rješenje, često je sputano vanjskim financijskim i političkim okvirima.
05
Centar Zagreba je zaštićena kulturna cjelina, što znači da se mnoge zgrade ne smiju rušiti, čak i ako "nemaju praktički skoro pa nikakvu kulturnu važnost". To stvara "užasno puno problema" inženjerima i izvođačima. Kada se sukobljavaju mandati (poput očuvanja baštine i ekonomske učinkovitosti obnove), optimalan put je složen kompromis, a ne čisto tehnička odluka.
06
Dok nove zgrade teže razini 4, odnosno "apsolutnoj sigurnosti" po modernim propisima, inženjeri su za obnovu starih zgrada napravili "kompromis", dopuštajući razine 2 i 3 (50-75% sigurnosti novogradnje). Kada obnavljate na masovnoj razini, idealno tehničko rješenje često ustupa mjesto pragmatičnom "dovoljno dobrom" kako bi se upravljalo troškovima i rokovima.
Istraži dalje
ScenarijiPoslovni izazoviKarticeEdukativne karticeVremenska crtaEvolucija tema