ZGRADONAČELNIK Zdravko Čizmar

Gost Zdravko ČizmarUređuje Ana Leko Vučković3. svibnja 2026.

Znate li koliko stambenih zgrada diljem Hrvatske i dalje nema dizalo, iako je ono mnogim stanarima prijeko potrebno? Gotovo 10.000 zgrada. Novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada ponovno je pokrenuo temu ugradnje dizala, a iako se provode pripreme i planiraju razni modeli sufinanciranja, konkretna provedba tek se očekuje, modeli se tek razrađuju. Detaljnije o toj važnoj temi govorio je Zdravko Čizmar, tajnik Hrvatske udruge za dizala (HUDIZ), u podcastu ZGRADOnačelnik. Urednica i voditeljica Ana Leko Vučković.

Zdravko Čizmar

O epizodi

Što slušaš u ovom razgovoru

Živjeti na četvrtom katu stare zgrade, bez dizala, s malom djecom i kolicima, dok se stariji susjedi jedva penju stepenicama – to nije tek hipotetska situacija, već vlastito iskustvo Zdravka Čizmara. Tajnik Hrvatske udruge za dizala (HUDIZ) godinama je živio upravo tako, iz prve ruke osjećajući svakodnevne izazove. Njegova priča, isprepletena s desetljetnim naporima da se ovaj problem riješi na nacionalnoj razini, otvara razgovor o nečemu što se tiče gotovo deset tisuća hrvatskih zgrada. Novi Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, koji je stupio na snagu početkom ove godine, nudi konkretan put: model sufinanciranja gdje država preuzima trećinu troškova, a lokalne samouprave pozvane su da preuzmu još jednu. No, između zakonskog okvira i stvarnog dizala u zgradi stoji niz izazova, od tehničkih uvjeta do pregovora među suvlasnicima. Čizmar otkriva ne samo kako izgleda put od inicijative do realizacije, već i zašto je dizalo više od pukog prijevoznog sredstva – ono je ključno za socijalnu uključenost, sigurnost i ekonomsku vrijednost nekretnine. Razgovor s njim preokrenut će vaše shvaćanje što znači 'kvaliteta života' u višestambenoj zgradi.

Uvidi iz razgovora

Što ponijeti iz ove epizode

Zdravko Čizmar je godinama živio na četvrtom katu zgrade bez dizala, noseći djecu i kolica, dok su mu stariji susjedi jedva hodali. Njegovo osobno iskustvo jasno pokazuje da problem dizala nije tek tehnički ili financijski, već je duboko osoban i direktno utječe na kvalitetu života i socijalnu uključenost stanara. Shvati da je rješenje za zajedničku infrastrukturu najprije rješenje za svakog pojedinca.

Preko deset tisuća zgrada u Hrvatskoj objektivno treba dizala. Ova masivna brojka pokazuje da nedostatak dizala nije izolirani problem pojedine zgrade, već sistemski infrastrukturni izazov. Kada je problem ove veličine, rješenje ne može doći od individualnih dogovora, već mora biti sustavno, na razini države i lokalnih samouprava.

Inicijativa za ugradnju dizala započela je ambicioznim planom da se iz EU fondova osigura 85% bespovratnih sredstava, što na kraju nije uspjelo. No, taj neuspjeh nije zaustavio proces, već je doveo do novog Zakona koji predviđa 1/3 državnog sufinanciranja. Put do rješenja rijetko je linearan, ali upornost u traženju alternativnih modela uvijek se isplati.

Novi Zakon predviđa da država sufinancira trećinu troškova ugradnje dizala, dok je druga trećina prepuštena dobrovoljnom sudjelovanju lokalnih samouprava. To znači da iako postoji nacionalni okvir, uspjeh cijelog programa uvelike ovisi o volji i interesu gradova i općina da podrže svoje građane. Ne možeš prisiliti lokalnu vlast, ali možeš joj jasno pokazati višestruku korist.

Gradovi diljem Hrvatske pokazuju 'izuzetno pozitivan' interes za sufinanciranje ugradnje dizala, ne samo iz socijalnih razloga, već i zbog prepoznavanja ekonomske koristi. Prepoznaju da to znači veću zaposlenost za lokalne tvrtke i povećane porezne prihode. Ponekad je ekonomski argument jači od socijalnog, čak i za javne politike, jer pokazuje održivu, dugoročnu korist za cijelu zajednicu.

Prosječna cijena ugradnje dizala je oko 60.000 eura, što je za mnoge zgrade preveliki teret. No, uz državnu i potencijalnu lokalnu potporu, gdje stanarima ostaje tek trećina troška, ta investicija postaje 'prilično prihvatljiva'. Subvencije ne samo da olakšavaju teret, već i *omogućuju* projekte koji bi inače bili izvan dosega. Dobro osmišljen model sufinanciranja pretvara nemoguće u izvedivo.

Iako je idealno da svi suvlasnici sudjeluju u troškovima ugradnje i održavanja dizala, Zakon dopušta da se unutar zgrade dogovori fleksibilan model – da se izuzmu stanari nižih katova ili da se plaća prema katnosti. Sposobnost prilagodbe unutar zajednice često je ključna za postizanje dogovora o velikim zajedničkim investicijama. Ne moraš inzistirati na jednom rješenju ako ono blokira konsenzus; fleksibilnost je put do realizacije.

Istraži dalje

ScenarijiPoslovni izazovi KarticeEdukativne kartice Vremenska crtaEvolucija tema